Veliki šamar Vladi TK: Pala tužba protiv radnika pravosuđa

Nova sudska odluka predstavlja ozbiljan politički i institucionalni poraz Vlade Tuzlanskog kantona i još jedan dokaz pogubnog odnosa vlasti Irfana Halilagića prema radnicima, njihovim pravima i dostojanstvu.

Kantonalni sud u Zenici preinačio je prvostepenu presudu i odbio tužbu Vlade Tuzlanskog kantona kojom je traženo da se utvrdi da je štrajk Samostalnog sindikata državnih službenika i namještenika pravosuđa u Tuzlanskom kantonu nezakonit. Time je pravosnažno srušena konstrukcija vlasti koja je mjesecima pokušavala dokazati da su radnici ti koji krše sistem, iako se na kraju pokazalo upravo suprotno, da je Vlada TK vodila pogrešnu, bahatu i protivradničku politiku.

Ova odluka nije samo pravna pobjeda sindikata. Ovo je velika moralna i društvena pobjeda ljudi koji su mjesecima trpjeli poniženja, ignorisanje, iscrpljivanje i institucionalni pritisak samo zato što su tražili ono što im pripada, poštovanje zakona, dijalog i elementarno ljudsko dostojanstvo.

Radnici pravosuđa već dugo upozoravaju da ovo odavno nije bio običan spor, nego strategija iscrpljivanja. Dok se volja većine zaposlenih sistemski zanemarivala, institucije vlasti su uporno pokušavale obesmisliti i delegitimizirati sindikalnu borbu. Umjesto razgovora, ponuđeni su pritisci. Umjesto rješenja, ponuđeno je odugovlačenje. Umjesto poštovanja zakona, ponuđena je politička sila.

Najveći problem za Vladu TK sada nije samo izgubljen sudski spor. Veći problem je poruka koju ova presuda šalje javnosti, da je vlast išla protiv radnika, tvrdila da je u pravu, a na kraju se pokazalo da nije. I to nije prvi put. Ovo je još jedan ozbiljan promašaj Vlade Irfana Halilagića, koja iz mandata u mandat pokazuje više spremnosti za obračun s radnicima nego za rješavanje stvarnih problema u sistemu.

Posebno je zabrinjavajuće što su administrativni radnici pravosuđa, koji rade za skromna primanja i nose veliki dio tereta funkcionisanja institucija, mjesecima bili izloženi ignorisanju njihovih zahtjeva za dijalog, uskraćivanju plata i pritiscima zbog korištenja zakonskog prava na štrajk. Umjesto da budu saslušani, tretirani su kao protivnici. Umjesto zaštite prava, dobili su diskriminaciju i pokušaj da ih se slomi kroz institucije.

Ova presuda zato ima mnogo šire značenje od samog spora. Ona otvara i pitanje stvarne nezavisnosti pravosuđa u Tuzlanskom kantonu. Ako sudovi i tužilaštva zavise od izvršne vlasti čak i za osnovna sredstva, prijem radnika ili elementarne uslove rada, onda je jasno koliko je sistem opterećen političkom kontrolom. Nema pune nezavisnosti institucija tamo gdje oni koji treba da budu nezavisni moraju moliti vlast za sredstva za normalno funkcionisanje.

Zato je ova pobjeda Samostalnog sindikata mnogo više od sindikalne pobjede. To je pobjeda radnika nad pritiskom, pobjeda dostojanstva nad poniženjem i pobjeda zakona nad političkom samovoljom. Vlada TK je pokušala osporiti zakonitost štrajka, ali je na kraju sama ostala ogoljena pred činjenicama i sudskom odlukom.

Nakon svega, ostaje pitanje hoće li vlast konačno izvući pouku ili će nastaviti starom praksom sukoba s onima koji samo traže svoja prava. Jer svaki novi ovakav slučaj sve jasnije pokazuje isto: kada Vlada Irfana Halilagića krene protiv radnika, vrlo često ne udara na nepravdu, nego na one koji su već dovoljno dugo izloženi nepravdi.