Posljednji primjer nepotrebne politizacije vjerskih prostora dolazi s bajram-namaza u Sarajevu, gdje je lider SDA, Bakir Izetbegović, bio smješten “iza konopca” – fizičke barijere koja u Gazi Husrev-begovoj džamiji razdvaja vjernike od imama i efendija koji predvode molitvu i Bakira Izetbegovića.

Ova slika postavlja jedno važno pitanje: Zašto bi političari, bilo koje vjerske ili političke pripadnosti, trebali imati ekskluzivan tretman u bogomoljama? Odnosno postavlja se pitanje po čemu je to Bakir Izetbegović poseban? Šta to njega izdvaja od vjernika koji svakodnevno dolaze na namaz, misu ili liturgiju bez kamera, obezbjeđenja i protokola?

Jer, poenta vjere nikada nije bila – niti smije biti – privilegija. Vjerski prostor je zajednički prostor skrušenosti, poniznosti i jednakosti pred Bogom. A prvi saf, kako u džamiji tako i u drugim bogomoljama, ne bi smio biti rezervisan za političku elitu, već za one koji ga prvi popune – bez ikakvog reda i poretka moći.

Ipak, u ovom slučaju – kao i u mnogim drugim – izgleda da vjerski službenici blagonaklono prihvataju ovakve političke gestove, dajući poseban prostor liderima, iako oni nerijetko dolaze samo simbolično, uz prisustvo kamera i iz političkog interesa. Dok neki vjernici dolaze svakodnevno bez pompe, drugi – s titulom – dobijaju počasna mjesta u prvim redovima.

Nažalost, ista praksa prisutna je i u katoličkim i pravoslavnim bogomoljama. Političari svih nivoa, uoči izbora ili tokom praznika, rado se pojavljuju u crkvama i džamijama, predvodeći mise i liturgije iz prvih redova, dok im se vjerski lideri gotovo “klanjaju”, zaboravljajući da je njihova primarna dužnost služiti vjeri – a ne političkoj moći.