Tri sata su delegati ubjeđivali Dževada Mahmutovića da podrži veto: On se znojio, nervirao, ali nije izdao Dodikova očekivanja

U raspravu je čak uvukao i Željka Komšića, za kojeg je ustvrdio da ‘nije Hrvat’

Nakon što je Dževad Mahmutović, delegat SDA u Klubu Bošnjaka Vijeća naroda Republike Srpske, spriječio ulaganje veta na odluku Narodne skupštine RS o imenovanju Vlade RS, iz vrha SDA krenula su opravdanja za potez koji je u političkom smislu teško, ako ne i nemoguće, odbraniti.

Poslanik u Predstavničkom domu PSBiH Safet Kešo izjavio je za BHRT da je Mahmutovićeva odluka bila „mudra“ i da on „sigurno zna zašto nije podržao veto“. Međutim, proglašavanje mudrošću onoga što je očigledno politički poklon Miloradu Dodiku djeluje kao neuspješan pokušaj da se prikrije ono što je već svima jasno.

Ispunjena Dodikova želja

Da je Mahmutovićev potez bio od presudnog značaja za Dodika, pokazuje i činjenica da je v.d. direktor Službenog glasnika RS Miloš Lukić, jedan od najodanijih kadrova SNSD-a, s nestrpljenjem čekao ishod glasanja u Klubu Bošnjaka. Onog trenutka kada je Mahmutović oborio veto, Lukić je objavio odluku o imenovanju Vlade RS.

Time je Mahmutovićev doprinos legalizaciji Vlade Save Minića postao više nego očigledan. Odluka je stupila na snagu, primopredaja vlasti je obavljena i Dodik je dobio ono što mu je u tom trenutku bilo najvažnije – brzinu.

Pozadina slučaja

Tvrdnje iz SDA da je „bolje“ što odluka ide na ocjenu ustavnosti pred Ustavni sud BiH nemaju uporište u stvarnosti. I da je veto uložen, zahtjev za ocjenu ustavnosti mogao je biti podnesen, ali bi cijeli proces trajao sedmicama, možda i mjesecima. Upravo to je Dodik želio izbjeći.

Da je Klub Bošnjaka uložio veto, postupak bi prvo išao na zajedničku komisiju, a zatim gotovo sigurno i pred Ustavni sud RS. Dok se taj proces ne bi okončao, odluka ne bi mogla biti objavljena u Službenom glasniku. Sada jeste, i to zahvaljujući Mahmutoviću.

Tri sata pritiska i nervoze

Raport saznaje da je sjednica Kluba Bošnjaka trajala gotovo tri sata i da su četiri delegata – Alija Tabaković, Armin Hamzić, Smail Mešić i Adil Osmanović – uporno pokušavala ubijediti Mahmutovića da podrži pokretanje mehanizma zaštite vitalnog nacionalnog interesa.

Prema izvorima Raporta, Mahmutović je bio vidno nervozan, znojio se i nije imao smislen odgovor na pitanje zašto je protiv veta. U više navrata se pozivao na svoj akademski status, ponavljajući da je „doktor pravnih nauka“ i da on smatra kako nema povrede vitalnog nacionalnog interesa Bošnjaka.

Delegati su mu ukazivali da Ustav RS ne poznaje institut v.d. predsjednika RS u postupku imenovanja mandatara, te da je Ana Trišić-Babić, kao v.d. predsjednica RS, imenovala Savu Minića, što je samo po sebi dovoljan razlog za veto. Također su isticali da nisu dobili biografije ministara, niti dokaze da se osobe koje popunjavaju bošnjačke kvote zaista izjašnjavaju kao Bošnjaci.

Komšić kao izgovor

Na te argumente Mahmutović je, prema riječima izvora, odgovorio pitanjem: „A kako se dokazuje da je neko Bošnjak?“, a zatim je raspravu skrenuo u potpuno drugom pravcu, uvlačeći u nju Željka Komšića. „Je li Komšić Hrvat?“, pitao je prisutne. Kada mu je rečeno da jeste, uzvratio je: „Nije Hrvat.“

Time je rasprava dodatno ogoljena, a suština potpuno izgubljena.

Jedno je sigurno

Bez obzira na pokušaje opravdanja, činjenice ostaju neumoljive. Svojim glasom protiv veta Dževad Mahmutović je direktno pomogao Miloradu Dodiku i SNSD-u da ostvare ključni politički cilj. O kakvoj se tu „mudrosti“ radi, i za koga, pitanje je na koje odgovor sve više građana vidi jasnije nego rukovodstvo SDA.