Više od tri decenije nakon spaljivanja Vijećnice, Amra Rešidbegović smatra da meta nije bila samo zgrada, već građa koja svjedoči o historiji, kulturi i civilizaciji Bosne i Hercegovine. Bivša zaposlenica NUB BiH prisjetila se organizovanog spašavanja zbirki, stradalih kolega i pitanja povratka Biblioteke u obnovljeni prostor.
Plan za spašavanje građe postojao je prije napada
Rešidbegović navodi da je nekoliko mjeseci prije požara, zajedno s kolegicom Sonjom Polimac, dobila zadatak da procijeni kako bi se bibliotečka građa mogla zaštititi u vanrednim okolnostima. Tada su evidentirale fondove i utvrdile šta je posebno vrijedno, iako nisu vjerovale da će knjige zaista biti meta napada.
Prema njenom svjedočenju, ozbiljnije pripreme počele su nakon što je izgorio Orijentalni institut. Komisiju je predvodila Azra Begić, tadašnja direktorica Umjetničke galerije, a u radu su učestvovali predstavnici biblioteka i drugih kulturnih ustanova. Rešidbegović ističe da akcija nije bila nasumična, nego unaprijed organizovana.
Transport se odvijao u izuzetno teškim ratnim uslovima, često bez odgovarajućih kamiona i uz rizik za učesnike. U procjeni sigurnog mjesta pomogao je restaurator i slikar Nihad Čengić, nakon čega je najvažniji dio građe iz trezora izmješten na sigurniju lokaciju, a potom su prebačene i specijalne zbirke.
Spašene su ključne zbirke, ali je većina fonda uništena
U Vijećnici se, prema navodima Rešidbegović, nalazilo približno tri miliona jedinica bibliotečke građe. Bibliotekari su zato morali napraviti stručnu selekciju, dajući prednost primarnoj građi, odnosno publikacijama koje se odnose na Bosnu i Hercegovinu, te muzejskim i drugim specijalnim zbirkama.
Spašeni su brojni orijentalni rukopisi, srbulje i djela bosanskih franjevaca štampana bosančicom. Sačuvani su i arhivi Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka, Jovana Kršića i Silvija Strahimira Kranjčevića, kao i prvi zakoni, udžbenici i druge važne službene publikacije povezane s Bosnom i Hercegovinom.
Ipak, Rešidbegović procjenjuje da je stradalo približno 90 posto publikacija. Uništeni su i katalozi, oko osam miliona kataloških listića, arhiva, dokumentacija i vrijedan austrougarski namještaj. Ona smatra da je najvažnija građa ipak sačuvana, zbog čega je NUB BiH mogla nastaviti svoju osnovnu funkciju.
Sjećanje na stradale i pitanje povratka u Vijećnicu
Među ljudima koji su učestvovali u spašavanju bila je i Aida Buturović, mlada zaposlenica koja je prema riječima Rešidbegović izgubila život. Svjedokinja je pomenula i kolegicu Adelu Leotu, istaknuto ime bibliotekarstva, te Mirka Azinovića, kojeg su kolege nazivali „putujuća enciklopedija“.
Rešidbegović smatra da postojeće obilježavanje nije dovoljno i nada se postavljanju spomen-ploče za četvero stradalih. Istovremeno, oštro govori o odnosu prema NUB BiH nakon obnove Vijećnice, tvrdeći da je ranija odluka o dodjeli dijela prostora Biblioteci kasnije uklonjena ili izbrisana.
Za nju bi povratak NUB BiH, makar u dio obnovljene zgrade, imao simbolički značaj veći od samog rješavanja prostora. Smatra da bi takav potez pokazao kako spaljivanje Vijećnice nije ostvarilo cilj uništenja kulturnog pamćenja, te prekinuo ono što opisuje kao nastavak urušavanja institucije drugim sredstvima.
Izvor: Radio Sarajevo