Strateške investicije RS godinama su predstavljane kao temelj energetskog i privrednog razvoja, ali brojni projekti još nisu završeni. Aerodrom u Trebinju, hidroelektrane, istraživanje nafte i revitalizacija „Birača“ povezani su s kreditima, koncesijama i javnim novcem. Umjesto očekivanih rezultata, u više slučajeva ostali su pripremni radovi, dokumentacija i neriješeni sporovi.
„Birač“ i posljedice privatizacije
Fabrika glinice „Birač“ iz Zvornika jedan je od najpoznatijih primjera neuspjele velike investicijske priče. Litvanska grupacija „Ukio Banko Investicine Grupe“ prvo se pojavila kao konsultant Vlade Republike Srpske u procesu privatizacije, a zatim je postala kupac fabrike, koja je prodata za šest miliona KM uprkos ranijim upozorenjima stručne javnosti.
Nakon privatizacije formiran je niz povezanih društava, dok je značajan dio poslovanja preusmjeravan preko kompanija poput „Balkala“. Transparency International Bosne i Hercegovine ovaj slučaj je u svojoj studiji opisao kao primjer „zarobljene države“, uz procjenu da je ekonomska šteta dostigla približno 3,4 milijarde KM.
Investiciono-razvojna banka Republike Srpske odobravala je milionske kredite povezanim kompanijama, a dio novca nije vraćen. Zbog jednog slučaja kreditiranja „Energolinije“ vođen je postupak protiv nekadašnjeg premijera RS Aleksandra Džombića, dok je nakon stečaja većinu potraživanja otkupio „Pavgord“, čiji je vlasnik Gordan Pavlović preuzeo industrijski kompleks.
Hidroelektrane između kredita i sudskih postupaka
Sistem „Gornji Horizonti“ obuhvata planirane hidroelektrane „Dabar“, „Nevesinje“ i „Bileća“. Vrijednost HE „Dabar“ ranije je procijenjena na oko 661 milion KM, uz rok završetka do 2020. godine, ali se Republika Srpska 2021. zadužila kod kineske banke CEXIM za 370 miliona KM, s rokom otplate od 20 godina.
Za potrebe projekta izgrađen je kanal kroz Fatničko polje, dug oko 12 kilometara. Ekološke organizacije godinama upozoravaju na moguće posljedice po kraška polja i vodni sistem Hercegovine, dok je Osnovni sud u Banjoj Luci 2024. poništio jedno od odobrenja za gradnju, nakon čega je postupak ponovljen.
I projekat „Gornja Drina“, koji uključuje hidroelektrane „Buk Bijela“, „Foča“ i „Paunci“, probio je predviđene rokove. Investicija je procjenjivana na 861,5 miliona KM, a Srbija je 2020. preko „Elektroprivrede Srbije“ preuzela 51 posto udjela u koncesionom preduzeću HES „Gornja Drina“; prema navedenim podacima, na terenu su uglavnom pripremni radovi, bez proizvodnje električne energije.
Aerodrom i nafta ostali bez očekivanog rezultata
Istraživanje nafte i gasa također je najavljivano kao velika razvojna mogućnost. „Naftna industrija Srbije“ i ruski „Njeftegazinkor“ osnovali su 2010. godine kompaniju „Jadran-Naftagas“, koja je naredne godine dobila koncesiju na 28 godina za područja Majevice, Motajice i Istočne Hercegovine, uz najavljenu investiciju od 345 miliona KM.
U geološka istraživanja do 2012. uloženo je 19,5 miliona KM. Međutim, prema zvaničnim podacima navedenim u materijalu, pronađene količine nafte nisu bile dovoljne za komercijalno isplativu proizvodnju, pa najava stvaranja nove naftne industrije Republike Srpske nije ostvarena.
Aerodrom Trebinje osnovan je još 2008. godine, a do 2013. iz budžeta je za njegovo funkcionisanje izdvojeno oko milion KM. Projekat je kasnije ponovo pokrenut uz učešće „Aerodroma Srbije“, promijenjena je lokacija, a osnivački kapital je do 2025. povećan na približno 4,6 miliona KM; ipak, na predviđenoj lokaciji još nema radova koji bi pokazali da je aerodrom blizu završetka.
Izvor: BUKA