Prosječne plate u BiH u prvih šest mjeseci ove godine značajno su se razlikovale među djelatnostima, pokazali su podaci Agencije za statistiku BiH. Polugodišnji prosjek kretao se od 1.169 KM u hotelijerstvu i ugostiteljstvu do 2.278 KM u sektoru informacija i komunikacija. Razlike posebno dolaze do izražaja u oblastima u kojima poslodavci najteže pronalaze radnike.
Ugostiteljstvo i građevinarstvo među najslabije plaćenima
Najniža prosječna neto primanja zabilježena su kod zaposlenih u djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane. Njihov prosjek za prvih šest mjeseci iznosio je 1.169 KM, čime su hotelijerstvo i ugostiteljstvo zauzeli dno pregledane liste.
Građevinarstvo je slijedilo sa prosječnom neto platom od 1.305 KM. U trgovini i popravci motornih vozila prosjek je iznosio 1.374 KM, dok je prerađivačka industrija zabilježila 1.387 KM.
Među ostalim djelatnostima s nižim primanjima bili su poslovanje nekretninama sa 1.449 KM, poljoprivreda, šumarstvo i ribolov sa 1.453 KM te administrativne i pomoćne usluge sa 1.458 KM. Prevoz i skladištenje imali su prosjek od 1.459 KM.
Najviša primanja u informacijama i komunikacijama
Na drugom kraju tabele nalaze se sektori s osjetno većim primanjima. U obrazovanju je prosječna plata iznosila 1.672 KM, dok su ostale uslužne djelatnosti imale prosjek od 1.704 KM.
Zaposleni u vađenju ruda i kamena prosječno su primali 1.874 KM, a u stručnim, naučnim i tehničkim djelatnostima 1.954 KM. Proizvodnja i snabdijevanje električnom energijom, plinom, parom i klimatizacija dostigli su 2.063 KM.
Javna uprava i odbrana zabilježile su prosjek od 2.113 KM, a zdravstvena i socijalna zaštita 2.115 KM. Finansije i osiguranje donijeli su 2.222 KM, dok je sektor informacija i komunikacija bio na vrhu sa 2.278 KM.
Niske plate podstiču potražnju za radnicima
Ekonomista Igor Gavran smatra da bi medijalna plata bolje pokazala stvarni standard građana, ali ocjenjuje da i dostupni podaci jasno ukazuju na problem na tržištu rada. Posebno izdvaja trgovinu, građevinarstvo i ugostiteljstvo, gdje se radnici teško pronalaze.
Prema Gavranovom tumačenju, velika potražnja za radnicima u tim oblastima nije nužno posljedica manjka radne snage, već niskih primanja. Kako navodi, upravo zbog najnižih plata poslodavci u tim sektorima imaju izraženu potrebu za novim zaposlenima.
Gavran smatra da se takvo stanje koristi i kao argument za uvoz strane radne snage, umjesto poboljšanja plata i uslova rada. Ukazuje i na nesrazmjer između visokih cijena ugostiteljskih usluga i stanova te primanja zaposlenih u tim djelatnostima, koja ostaju relativno niska.
Izvor: BUKA