Predstava Smrt u Dubrovniku večeras, 31. augusta, otvara ovogodišnji Sarajevo Fest na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo. Autor i reditelj Petar Pejaković kroz više od 30 svjedočanstava govori o bombardovanju Dubrovnika 1991. godine, ratnom naslijeđu i kolektivnom sjećanju. Glumac Slaviša Grubiša ističe da predstava odbacuje skrivanje i poziva publiku na iskreno suočavanje s prošlošću.
Predstava nastala iz više od 30 svjedočanstava
Smrt u Dubrovniku bavi se događajima iz 1991. godine, ali i njihovim posljedicama za ljude i društva koja ih pamte. Predstava otvara pitanja ličnog i kolektivnog sjećanja, kao i mogućnosti da se kroz umjetnost bolje razumiju događaji koji su obilježili jednu generaciju.
U predstavi igraju Slaviša Grubiša, Emir Ćatović, Pavle Prelević, Miloš Kašćelan, Kristijan Blečić i Maša Božović. Materijal je nastao na osnovu više od 30 svjedočanstava ljudi koji su govorili o ratu u Dubrovniku i njegovoj okolini, čime stvarna iskustva postaju temelj scenskog pripovijedanja.
Grubiša je kazao da je priprema bila posebno zahtjevna jer tekst nije počivao samo na fikciji, već na ljudskim iskustvima iz bliske prošlosti. Prema njegovim riječima, glumcima je bilo potrebno vrijeme da psihički podnesu svjedočenja, pa su na predstavi radili duže od godinu dana.
Slaviša Grubiša: Nema skrivanja iza uloge
Govoreći o odnosu glumca prema pričama koje izvodi, Grubiša je naglasio da se u ovoj predstavi nema iza čega sakriti. Smatra da to nisu tuđe priče, nego iskustva koja pripadaju svima, posebno zato što su dugo bila potiskivana i prešućivana.
Tokom proba glumci su razgovarali s učesnicima događaja o kojima predstava govori. Grubiša je tu mogućnost opisao kao rijetku priliku da se svjedočenja čuju neposredno, ističući da takvi susreti ostaju u čovjeku i nakon završetka rada na sceni.
Njegov stav je da svaki gledalac nakon predstave treba ponijeti svijest o tome da se slični događaji ne smiju ponoviti. Umjetnički cilj, kako je objasnio, nije samo odigrati priču nego omogućiti da ona ostane prisutna u publici i potakne razmišljanje.
Poruka protiv kulture zaborava i šutnje
Predstava se suprotstavlja kulturi zaborava i laži, a Grubiša razlog za izbjegavanje suočavanja s prošlošću vidi u sramoti. Kazao je da ljudi duboko u sebi prepoznaju kada čine dobro ili loše, zbog čega se često pokušavaju udaljiti od onoga što ih opterećuje.
Na pitanje koliko su društva ovog prostora naučila iz ratne prošlosti, Grubiša je odgovorio da napredak nije dovoljan. Upozorio je na lako posezanje za oružjem, nedostatak razgovora i činjenicu da se najčešće govore tuđi zločini, dok se vlastiti prešućuju.
Grubiša je zaključio da bi početak svake priče o ratu trebalo biti pitanje vlastite odgovornosti. Predstava je, kako je rekao, nastala iz Crne Gore kao suočavanje s napadom na Dubrovnik i onim što je nazvao vlastitom sramotom, uz poruku da je svaki rat unaprijed izgubljen za pametnog čovjeka.
Izvor: Radio Sarajevo