Porodica u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine ponovo je dospjela u javnost nakon što je u Botaničkoj bašti na ražnju pečeno prase. Uprava Muzeja navela je da porodica nekadašnjeg domara decenijama koristi prostor u zgradi i vrtu. Njihova priča, međutim, traje još od 1962. godine i povezana je sa neriješenim stambenim pitanjem.
Kako je porodica dospjela u prostor Muzeja
Mustafa Jamakosmanović uselio se u Muzej 1962. godine, gdje je počeo raditi nakon zaposlenja u Elektrobosni. Njegova supruga Vasilija kasnije je govorila da prostor tada nije ličio na pravi stan. Bračni par je, prema njenim riječima, vlastitim ulaganjem uređivao prostor i godinama ga prilagođavao životu.
Mustafa je u Muzeju obavljao različite poslove, od održavanja električnih instalacija do vodoinstalaterskih, stolarskih i bravarskih radova. Vasilija ga je opisivala kao čovjeka koji je preuzimao gotovo sve poslove neophodne za funkcionisanje zgrade. U Muzeju je ostvario penziju, a porodica je tu ostala i nakon njegovog odlaska u penziju.
Vasilija je radila kao zubni tehničar ukupno 40 godina. Navela je da je preko Doma zdravlja dobila stan, ali da je Muzej odbio Mustafinu molbu za drugo stambeno rješenje. Prema njenom objašnjenju, tadašnji uslov bio je da zaposleni u Muzeju stanuje u njegovom prostoru, zbog čega Mustafa nije želio napustiti posao.
Ratne godine i neriješeno stambeno pravo
Jamakosmanovići su rat proveli u Muzeju. Vasilija je ispričala da je Mustafa 1992. godine obolio od teške depresije, izazvane strahom od nestašice vode, struje i hrane. Dodala je da je bolest trajala deset godina, ali da nije pristala da suprug stalno ostane u bolnici.
Vasilija je njihov brak opisala kao miješani, ističući da su takve porodice tokom rata posebno teško prošle. U istom prostoru ranije je živjela i porodica Pandurević, koja se bavila baštovanstvom. Prema njenim riječima, Pandurevići su 1992. godine napustili Muzej i otišli na Pale.
Ona je tvrdila da porodica ima stanarsko pravo i da je to navedeno u rješenjima i ugovorima. Navela je i da Muzej ima obavezu pronaći im adekvatnu zamjenu, dok porodica ne pristaje napustiti postojeći prostor bez takvog rješenja. U tom prostoru, veličine oko 80 kvadrata, živjela je sa sinom.
Uprava Muzeja ukazuje na dugogodišnji spor
Uprava Zemaljskog muzeja navela je da neriješen status ustanove obuhvata i činjenicu da porodica nekadašnjeg domara još stanuje u zgradi. Prema njihovom saopćenju, sa porodicom se vode različiti pravni sporovi. Uprava tvrdi i da porodica koristi dijelove Botaničkog vrta mimo namjene prostora.
Povod za novo interesovanje javnosti bio je događaj u Botaničkoj bašti, gdje je na ražnju okretano prase. Iz Muzeja su naveli da porodica zaposlenicima, posjetiocima i izvođačima kontinuirano pravi probleme i incidente. Istovremeno su istakli da su ulagali napore i sredstva u uređenje južnog botaničkog vrta.
Slučaj tako ostaje između dva oprečna pogleda: Muzej govori o uzurpaciji prostora i dugotrajnim sporovima, dok porodica insistira na stanarskom pravu i obavezi da joj se osigura odgovarajuća zamjena. Bez konačnog rješenja, porodica u Zemaljskom muzeju i dalje ostaje dio svakodnevice ove institucije.
