Aleksandar Savanović kritikovao je odluku institucija Republike Srpske da studentima iz Srbije i njihovim predstavnicima onemoguće javno obraćanje. U tekstu navodi da je obrazloženje o mogućim incidentima posljedica pogrešnog pristupa zaštiti građana i upozorava da takve odluke produbljuju nepovjerenje. Posebno je problematičnim ocijenio šutnju opozicije i političko stvaranje sukoba među Srbima.
Savanović osporava obrazloženje MUP-a
Savanović navodi da su studenti iz Srbije i njihovi predstavnici, profesori Nemanja Karović i Tatjana Stefanović Stanojević, trebali govoriti na tribini u Republici Srpskoj. Prema njegovoj ocjeni, zabrana je posebno problematična jer je MUP kao razlog naveo procjene da bi pojedine navijačke grupe mogle izazvati incidente.
Autor smatra da takvo obrazloženje pokazuje pogrešno shvatanje policijske uloge. Kako navodi, institucije bi morale štititi one kojima se prijeti, a ne prilagođavati odluke grupama koje najavljuju nasilje ili narušavanje javnog reda.
Savanović zbog toga postavlja pitanje ko u praksi ima kontrolu nad javnim prostorom i bezbjednošću. Njegova ocjena je da se ovakvom odlukom šalje poruka kako prijetnje mogu postati dovoljan razlog da se nekome uskrati pravo na javni nastup.
Zašto je razgovor sa studentima važan
U tekstu se navodi da su studentima iz Srbije pripisivani stavovi koji nisu prihvatljivi vlastima u Republici Srpskoj. Savanović ističe da zbog snažnog uticaja vlasti na medije u Srbiji nije moguće pouzdano procijeniti šta je autentičan stav studentskog pokreta, a šta pokušaj njegove diskreditacije.
Prema njegovom mišljenju, najrazumnije bi bilo da studenti lično predstave svoje stavove, umjesto da se o njima zaključuje na osnovu izvještaja režimskih medija. Savanović je planirao pitati njihovu organizaciju kako vidi odnose sa Republikom Srpskom i budućnost tih odnosa nakon izbora.
On smatra da je zabrana razgovora upravo zato značajna. Ako vlastima odgovara da se stavovi studenata prenose posredno, umjesto da ih oni sami obrazlože, Savanović zaključuje da postoji interes da javnost ne čuje njihovu stvarnu poziciju.
Upozorenje na dublje političke podjele
Savanović posebno kritikuje opoziciju zbog, kako navodi, gotovo potpune šutnje o ovom slučaju. Dok vlastima pripisuje nastojanje da održe dobre odnose s Beogradom, opoziciji osporava mogućnost takvog opravdanja i smatra da je njen izostanak reakcije politički poražavajući.
Širi problem vidi u tome što vlasti u Srbiji i Republici Srpskoj, prema njegovoj ocjeni, proizvode sukobe unutar vlastitog naroda. Podsjeća da studenti iz Srbije mjesecima protestuju sa srpskim zastavama i odbacuje tvrdnje da rade protiv Srbije ili Republike Srpske.
Autor upozorava da podjele ne nestaju završetkom izbora, već mogu ostati dugoročno nasljeđe. Kao primjere posljedica navodi napad na građane iz Republike Srpske kod Bajine Bašte i napad na grupu studenata iz Srbije u Višegradu, te ocjenjuje da se politika traženja unutrašnjih neprijatelja produbljuje.
