Rade Bogdanović o Sarajevu govorio je kroz uspomenu na utakmicu Željezničara i Sarajeva odigranu na Grbavici. Posebno je izdvojio minut šutnje za legendarnog golmana Vasilija Čiku Radovića, koji je preminuo nekoliko dana ranije. Njegovo sjećanje nosi poruku o sportskom poštovanju, zajedništvu i odbacivanju nacionalističkih podjela.
Sjećanje na utakmicu Željezničara i Sarajeva
Bogdanović je u podcastu „Ozbiljno neozbiljni“ govorio o utakmici vječitih rivala na Grbavici. Prisjetio se da je na drvenu tribinu stigao sa Stanetom Karasijem i generalom Dašićem, dok je meč, prema njegovim riječima, odigran nekoliko godina prije razgovora, odnosno negdje prije pandemije koronavirusa.
Kako je ispričao, stadion je bio pun, a Željezničar je tada poražen na svom terenu. Trener Plavih bio je Amar Osim, dok je Bogdanović posebno naglasio da njega gotovo niko nije prepoznao, za razliku od Karasija kojem je prilazilo mnogo ljudi.
U razgovoru je spomenuo i Karasijev gol iz Grčke, kao i poštovanje koje je bivši fudbaler uživao među navijačima. Upravo ga je taj susret, kako je opisao, podsjetio na snažnu vezu nekadašnjih igrača sa sarajevskim klubovima i publikom.
Minut šutnje za Vasilija Čiku Radovića
Nekoliko dana prije utakmice preminuo je Vasilije Čiko Radović, legendarni golman Željezničara. Bogdanović ga je opisao kao Cetinjanina i Crnogorca, šefa omladinske škole te čovjeka koji je, uz Josipa Bukala i Duška Bajevića, najviše uticao na njegovu fudbalsku karijeru.
Na stadionu je potom održan minut šutnje u čast preminulog Radovića. Bogdanović je naglasio da su u tom trenutku šutjeli i navijači Sarajeva i navijači Željezničara, odnosno Horde zla i pristalice domaćeg kluba.
Za nekadašnjeg fudbalera upravo je taj prizor imao posebno značenje. Smatra da činjenica da su svi zajedno odali počast čovjeku pokazuje kako ime, sportska veličina i ljudsko naslijeđe mogu nadjačati rivalstvo koje inače obilježava utakmice ova dva kluba.
Poruka o Sarajevu, Bosni i Hercegovini i sportu
Nakon utakmice Bogdanović je, prema vlastitom svjedočenju, ostao sa Stanetom Karasijem do kasno u noć. Pronašli su i Envera Hadžibadića, za kojeg je Karasi rekao da je bio najbolji lijevi bek koji je stigao u reprezentaciju Jugoslavije.
Govoreći o tom susretu, Bogdanović je istakao da ljubav, poštovanje i odnos među ljudima uvijek mogu opstati. Njegova priča o Sarajevu zato nije ostala samo na fudbalskoj uspomeni, već ju je povezao sa širim pogledom na Bosnu i Hercegovinu.
Na kraju je oštro kritikovao nacionaliste, poručivši da njihovo vrijeđanje, vikanje i isticanje podjela ne može trajati zauvijek. Rade Bogdanović o Sarajevu predstavio je kao priču o gradu i sportu u kojem, prema njegovom stavu, dobro na kraju treba nadjačati zlo.
