Mladi Bilećanin Gojko Samardžić jedan je od deset kandidata primljenih na glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Kao jedini kandidat iz Bosne i Hercegovine koji je uspio položiti prijemni ispit među 385 prijavljenih, odlučio je napustiti medicinu i posvetiti se glumačkom pozivu.
Gojko Samardžić na FDU među deset primljenih kandidata
Gojko Samardžić ove je godine upisao Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu, na programu glume. Od 385 kandidata, među deset koji su prošli prijemni ispit našao se i ovaj mladić iz Bileće, ujedno jedini predstavnik Bosne i Hercegovine.
Samardžić je, prema vlastitim riječima, glumom počeo da se bavi sa 16 godina, nakon nagovora drugarice iz odjeljenja. Prve ozbiljnije korake napravio je u Omladinskom pozorištu u Bileći, gdje je upoznao pozorišni rad i proces nastanka predstave.
U tom pozorištu nastupao je u predstavama „Ožiljci“, „Porodične priče“ i „Mnogo buke oko svačega“. Samardžić kaže da je već tada shvatio kako ono što publika vidi zahtijeva mnogo rada, discipline i odricanja, iako mu je gluma istovremeno bila veoma zanimljiva.
Medicinu zamijenio prilikom za studij glume
Prije odluke o upisu FDU, Samardžić je godinu dana proveo u Foči, gdje mu je studiranje medicine išlo veoma dobro. Ipak, iz radoznalosti i želje za novim iskustvom odlučio je pokušati na prijemnom ispitu za glumu, a uspješan rezultat promijenio je njegov dotadašnji plan.
On je studije medicine opisao kao lijepu, odgovornu i privilegovanu oblast. Ipak, smatrao je da priliku za upis FDU ne treba propustiti, jer mnogi ljudi sanjaju o takvom studiju, ali ga nikada ne uspiju ostvariti.
Samardžić je rekao da je prijemni ispit bio zanimljiv, ali i naporan i stresan. Posebno je izdvojio uži krug, koji je opisao kao svojevrsnu simulaciju studiranja: kandidati su od jutra do mraka prolazili različite zadatke i upoznavali način rada na fakultetu.
Studij glume traži disciplinu iza prividne igre
Samardžić navodi da su mu studije za sada veoma interesantne, jer ga vraćaju dječjim igrama i omogućavaju istraživanje različitih načina izražavanja. Ipak, naglašava da iza prividne igre stoje ozbiljan rad, disciplina i promišljanje.
Prema njegovim riječima, publika na kraju vidi samo rezultat, dok ostaje skriven čitav proces koji mu prethodi. Još kao dijete imitirao je likove iz filmova i serija, ne razmišljajući da bi ta igra jednog dana mogla prerasti u profesionalni poziv.
Govoreći o vlastitom putu, Samardžić smatra da život ne treba previše unaprijed planirati. Kako je rekao, čovjek može imati jednu zamisao, ali ga nova prilika može odvesti potpuno drugim putem, upravo u neizvjesnost koja životu daje posebnu čar.
