Pitanje na šta dijete ide često roditeljima nameće osjećaj da moraju opravdati njegov raspored. Vannastavne aktivnosti mogu podstaći razvoj, ali nisu obavezne za sretno i kvalitetno djetinjstvo. Važnije je pratiti dječija interesovanja, ostaviti dovoljno vremena za igru i izbjeći pritisak poređenja sa drugima.
Kada dijete ne pokazuje interesovanje
Neka djeca ne žele organizovane aktivnosti, čak i kada im roditelji ponude sport, muziku, ples ili strani jezik. Takvo odbijanje ne znači da su nezainteresovana za život niti da roditelji nisu dovoljno učinili. Dijete možda svoje sklonosti pokazuje kroz čitanje, crtanje, građenje, istraživanje ili slobodnu igru.
Roditelji se mogu zabrinuti da propuštaju priliku da otkriju djetetov talenat, naročito kada ga porede s vršnjacima. Ipak, interesovanja nisu uvijek odmah vidljiva odraslima i ne moraju biti organizovana u raspored. Djeci je korisno ponuditi različita iskustva, ali bez zahtjeva da svaku ponuđenu mogućnost zavole.
Ponekad je djetetu potrebno više vremena da prepozna šta ga zaista privlači. Umjesto insistiranja, roditelji mogu pažljivo posmatrati šta dijete spontano bira i u čemu uživa. Slobodan prostor za istraživanje omogućava mu da razvija radoznalost bez osjećaja da mora ispuniti tuđa očekivanja.
Kada dijete želi sve odjednom
Drugačiji izazov nastaje kada dijete želi isprobati gotovo svaku novu aktivnost. Fudbal, klavir, karate ili nešto sasvim drugo mogu mu kratko vrijeme biti jednako zanimljivi. Promjenjivost je prirodan dio odrastanja, jer dijete kroz pokušaje otkriva šta mu odgovara i u čemu pronalazi zadovoljstvo.
Ipak, svaku novu želju nije nužno odmah pretvoriti u obavezu. Dijete tek uči da istraje, planira i razumije da napredak zahtijeva vrijeme, pa je korisno razlikovati stvarno nezadovoljstvo od odustajanja pri prvoj prepreci. Nije dobro insistirati po svaku cijenu, ali ni učiti dijete da je odustajanje uvijek najlakše rješenje.
Dogovoreni probni period može pomoći objema stranama. Dijete dobija priliku da upozna aktivnost, a istovremeno uči da odluke nose određenu odgovornost. Koliko će taj period trajati zavisi od uzrasta, temperamenta, obaveza, porodičnih okolnosti i toga kako se dijete osjeća tokom cijelog iskustva.
Ispunjen dan nije isto što i popunjen raspored
Prava mjera nije ista za svako dijete, zato broj vannastavnih aktivnosti ne bi trebalo posmatrati kao dokaz dobrog roditeljstva. Važno je pitati da li dijete želi određeni program ili ide zato što roditelj smatra da mora. Treba pratiti i da li se odlasku raduje ili ga svaki put treba nagovarati.
Dijete mora imati dovoljno vremena za igru, odmor i druženje, bez stalnog gledanja na sat. Slobodna igra razvija samostalnost, inicijativu, maštu i sposobnost organizovanja vremena. To nije praznina koju odrasli moraju popuniti, već važan prostor u kojem dijete može birati, griješiti i mijenjati mišljenje.
Vannastavna aktivnost ne treba postati produžetak roditeljskih ambicija niti način dokazivanja uspjeha porodice. Dijete ne mora ostvarivati neostvarene snove roditelja, a njegov talenat nije porodični projekat. Cilj nije raspored ispunjen obavezama, nego djetinjstvo u kojem postoje podrška, sloboda, odmor i mogućnost da postepeno upozna sebe.
