Povjerenje u nauku ne znači nužno odbacivanje svih natprirodnih uvjerenja. Novo američko istraživanje pokazuje da ljudi koji se oslanjaju na razum, ali zadržavaju određene vjerske veze, mogu biti skloniji vjerovanju u duhove, magiju i kletve. Studija tako otvara pitanje kako se lična duhovnost razlikuje od autoriteta vjerskih institucija.
Istraživanje obuhvatilo 1.812 odraslih Amerikanaca
Tim sociologa koji su činili Paul Froese sa Univerziteta Baylor, Isaiah King sa Univerziteta Carson-Newman i Ruiqian Li sa Američkog univerziteta analizirao je odgovore 1.812 odraslih Amerikanaca. Podaci su prikupljeni u okviru istraživanja „Baylor Religion Survey“ iz 2025. godine.
Gallup je anketu proveo putem interneta i poštanske ankete između januara i marta 2025. godine. Rezultati su ponderisani kako bi što vjernije predstavljali punoljetno stanovništvo Sjedinjenih Američkih Država, iako su pojedine grupe ispitanika bile malobrojne.
Istraživači su posebnu pažnju posvetili sekularnom racionalizmu, svjetonazoru prema kojem nauka predstavlja glavni put za razumijevanje svijeta, dok se moralne odluke zasnivaju na razumu i iskustvu. Taj pristup ne podrazumijeva automatsko odbacivanje religije ili lične duhovnosti.
Vjerovanje u magiju povezano s ličnom duhovnošću
Stavovi ispitanika upoređeni su s tri vrste natprirodnih uvjerenja: vjerovanjem u čuda, magiju i svakodnevna praznovjerja. Magija je uključivala duhove, kletve, predmete koji navodno sadrže duhove, komunikaciju s mrtvima i predviđanje budućnosti.
Rezultati su pokazali da su osobe s izraženijim sekularno-racionalističkim svjetonazorom rjeđe vjerovale u čuda, ali su istovremeno bile sklonije vjerovanju u magiju i praznovjerje. Ovaj obrazac bio je naročito vidljiv kod ljudi koji su zadržali određene vjerske veze.
Ruiqian Li ukazala je na razliku među vjernicima: oko 40 odsto onih koji prihvataju sekularni racionalizam vjerovalo je u magiju, naspram približno 19 odsto među vjernicima koji takav svjetonazor ne prihvataju. Kod ateista i osoba koje ne praktikuju religiju slična povezanost nije jasno uočena.
Studija ne dokazuje uzročno-posljedičnu vezu
Istraživači smatraju da bi jedan od mogućih razloga mogla biti razlika između lične duhovnosti i institucionalne religije. Vjerske zajednice mogu prihvatati vjerovanje u čuda, a istovremeno odbacivati proricanje sudbine, prizivanje duhova ili komunikaciju s mrtvima.
Ljudi koji se u duhovnim pitanjima oslanjaju prvenstveno na vlastitu procjenu nisu nužno vezani za ograničenja vjerskih institucija. Zbog toga mogu prihvatati pojedina natprirodna uvjerenja i onda kada ne prihvataju autoritet organizovane religije.
Autori naglašavaju da rezultati ne dokazuju kako povjerenje u nauku uzrokuje vjerovanje u magiju. Istraživanje je obuhvatilo samo odrasle stanovnike SAD-a i predstavlja presjek stavova u jednom trenutku, pa buduće studije koje prate iste ljude mogu ponuditi jasniju sliku promjena.
