Ratna trauma u fokusu razgovora žena, veterana i mladih u Doboju

0
1
Žene, ratni veterani i mladi razgovaraju o ratnoj traumi na konferenciji u Doboju
Vrijeme čitanja: 3 min

U dobojskom hotelu „Park“ susreli su se srednjoškolci, žene s dugogodišnjim mirovnim iskustvom i ratni veterani. Početna nesigurnost brzo je prerasla u otvoren razgovor o ratnoj traumi, porodičnoj šutnji i posljedicama koje se mogu prenositi na mlađe generacije. Susret je održan u okviru završnice projekta „KUVI dijalozi – žene i trauma“.

Susret generacija otvorio prostor za razgovor

Završna konferencija održana je od 13. do 15. novembra u Doboju, nakon devet radionica u različitim gradovima Bosne i Hercegovine. Udruženje „Pravipožar“, uz podršku UNDP-a kroz projekat SCORE, okupilo je žene, veterane i mlade kako bi govorili o temama koje se u mnogim sredinama dugo prešućuju.

Srednjoškolke iz više gradova u početku nisu znale šta mogu očekivati od susreta sa starijim ženama. Nakon nekoliko sati razgovora, međutim, početna distanca je nestala. Učesnice su prepoznale zajedničke teškoće i vrijednost razmjene iskustava između generacija.

Stana Medić iz Udruženja „Sara-Srebrenica“ ocijenila je da ovakva saradnja pruža ženama priliku da čuju drugačiju perspektivu, ojačaju samopouzdanje i nastave rad na vlastitim ciljevima. Prema njenim riječima, poslijeratnom društvu i dalje je potreban ozbiljan rad jer se posljedice teških iskustava ne rješavaju same od sebe.

Žene i mladi prepoznali snagu povezivanja

Nada Marković iz Udruženja žena „Maja“ navela je da žene često nose brojna očekivanja, kao majke, supruge, domaćice, poljoprivrednice ili preduzetnice. Istovremeno, smatra ona, nakon rata su dugo ostajale u pozadini, dok su se boračke organizacije uglavnom formirale bez njihovog ravnopravnog učešća.

Marković je poručila da nerazumijevanje okoline ne treba biti razlog za povlačenje. Posebno ju je, kako je istakla, oduševila energija mladih učesnika i njihova spremnost da postave pitanja, razmišljaju o društvu i pronađu zajednički jezik sa starijim generacijama.

Mlade učesnice su nakon upoznavanja promijenile početni stav o ženama u sali. Opisale su ih kao iskusne, opuštene i dobronamjerne, dok je Elma Selimanović iz Prnjavora istakla da su kroz dijalog razumjele koliko različite generacije mogu dijeliti sličnu patnju i koliko znači međusobno umrežavanje.

Stručna podrška može prekinuti prenos traume

Psihologinje Marijana Vujec i Azra Ibrahimović upozorile su da se neobrađena ratna trauma može prenositi kroz porodične odnose, šutnju, pretjeranu brigu i teškoće u kontroli emocija. Djeca rat nisu morala doživjeti direktno da bi osjetila roditeljsku napetost, strah ili nepovjerenje prema drugima.

Vujec je navela da razgovor mora biti pažljivo vođen kako suočavanje ne bi postalo ponovno proživljavanje bola. Ibrahimović je naglasila važnost granica, povjerenja i prava svake žene da sama odluči kada, koliko i s kim želi govoriti o iskustvima koja je preživjela.

Prema njihovim riječima, trauma se ne prenosi automatski i moguće je prekinuti štetne obrasce. Porodična podrška, otvorena komunikacija, sigurno okruženje i pravovremena stručna pomoć mogu pomoći da prošlost ne određuje budućnost narednih generacija. Organizatori najavljuju nastavak programa i saradnje u zajednicama širom BiH.