Caffe Florian: venecijanski salon slobode, umjetnosti i politike

0
1
Enterijer Caffe Floriana na Trgu San Marko u Veneciji
Vrijeme čitanja: 3 min

Među slavnim evropskim kafanama posebno mjesto zauzima Caffe Florian na venecijanskom Trgu San Marko. Otvoren 1720. godine, ovaj lokal kroz vijekove je bio susretište umjetnika, političara, revolucionara i ljubavnika. Njegova istorija povezuje ideje slobode, republikanske politike, kulturnog napretka i svakodnevnog kafanskog života.

Najstarija kafana na istom mjestu

Caffe Florian osnovan je 1720. godine i od tada se nalazi na istoj lokaciji, ispod sjeverne arkade Trga San Marko. Zbog kontinuiteta rada smatra se najstarijom kafanom te vrste koja je još otvorena. Njegovu lokaciju u svojim stihovima spominjao je i pjesnik Ezra Pound.

Unutrašnjost lokala, muzika, uniforme konobara i raskošni ambijent stvaraju spoj kafane, salona i muzeja. Marcel Prust opisivao ga je kao prostor u kojem se umjetnost i svakodnevni život sjedinjuju, dok je Čarls Dikens u svojim zapisima posebno isticao atmosferu i ogledala koja, prema njegovom opisu, umnožavaju užitak.

Florian je od početka bio više od mjesta za kafu i razgovor. U njemu su se susretali pripadnici različitih društvenih slojeva, a prisustvo žena u ravnopravnijem društvenom prostoru davalo je lokalu posebnu ulogu u venecijanskom javnom životu. Zbog toga je postao pogodno mjesto za poznanstva, flert i diskretne dogovore.

Kafana u središtu političkih previranja

Istorija Floriana neraskidivo je vezana za političke rasprave i republikanske ideje. U lokalu i ispred njega održavani su govori, uključujući obraćanje Danijelea Manina 1848. godine, kada je proglasio ponovno rođenje Republike. Tokom austrijske okupacije Florian je bio okupljalište italijanskih patriota, nasuprot kafeu u kojem su sjedili austrijski oficiri.

Giacomo Casanova u memoarima je Florian prikazivao kao važno središte društvenog i političkog života Venecije. Prema navodima iz njegovih zapisa, diskretni konobari pomagali su u prenošenju ljubavnih poruka i ključeva, dok su se u kafani preplitali privatni odnosi i političke informacije.

U vrijeme Francuske revolucije Florian je postao mjesto okupljanja jakobinaca i njihovih italijanskih simpatizera, zbog čega su ga mletačke vlasti 1796. godine zatvorile. Nakon Napoleonovog osvajanja Venecije, vlasnik Floriano Francesconi uklonio je prvobitni naziv „Alla Venezia Trionfante“ i prihvatio ime Florian, već poznato među gostima.

Umjetnost i ideja progresa

Najpoznatiji prostori Floriana čuvaju snažnu simboliku prosvjetiteljstva. U Sala del Senato nalaze se slike Giacoma Case, među njima „Doba prosvjećenosti“ i „Civilizacija edukuje nacije“, koje kroz motive znanja, nauke i emancipacije predstavljaju vjeru u napredak čovječanstva.

Na slikama su prikazani simboli obrazovanja, tehnološkog razvoja i povezivanja naroda, uključujući parobrod i telegraf. Njihova poruka jeste da se društveni napredak ne može odvojiti od moralnog i kulturnog razvoja, kao i da se razlike među narodima prevazilaze znanjem, a ne silom.

Florian je povezan i s nastankom Venecijanskog bijenala. Prema opisu u materijalu, gradonačelnik Rikardo Selvetiko i grupa umjetnika i intelektualaca upravo su 1893. godine u Sala del Senato razmatrali ideju manifestacije koja će okupiti umjetničke scene različitih država. Tako je kafana postala dio i političke i kulturne istorije Evrope.