Nebojiša Vukanović oglasio se o posljednjim dešavanjima a njegovo obraćanje prenosimo u cijelosti:

Srpskoj demokratskoj stranci blokirani su računi, zbog čega nije mogla da izađe na poslednje lokalne izbore već se morao registrovati drugi politički subjekt sličnog imena, što je posledica stavljanja na američku Crnu listu i sankcija koje su uvedene prije više decenija, kada su Amerikanci krčili put Dodiku da dođe na vlast, sjekli, kažnjavali bez osnova i uklanjali njegove njegove političke protivnike. SDS-u nikada nisu ukinute sankcije, mjere i blokade, i dalje snosi posledice represije međunarodne zajednice i zapada, a uprkos ludačkoj politici, retorici i potezima koje povlači godinama, zapad i stranci i dalje nježno i pažljivo maze svoje mjezimče Milorada Dodika i njegov SNSD.

To pokazuje i poslednja potez Christiana Schmidta, koji nije donio odluku da se blokiraju računi SNSD-i i njegovom trabantu Ujedinjenoj Srpskoj, kao što su ranije blokirali SDS-u, iako ove stranke uporno radikalnim potezima ugrožavaju Dejton a Dodik nastavlja  svakodnevno podiže tenzije i prijeti, od blokade kasarni Oružanih snaga BiH, progonu SIPE, preuzimanju granice do hapšenja Schmidta, što čekamo godinama kao Godoa, ponaša se kao odmetnik, ne poštuje odluke sudova koje je sam osnovao, kreće se u pokretom kavezu isijavajući oko sebe strah, mržnju…. Stiče se utisak da Schmidt nježno miluje Dodika, donosi odluke koje trebaju ostaviti  u javnosti utisak kako se tobože suprostavlja Dodikovom nasilju i uzurpacijama ali suštinski ne nanosi mu štetu.

Oduzeti SNSD-u prihod od par miliona maraka je kao da El Chapu ili Escobaru na vrhuncu moći oduzmete prihod od prodaje marihuane, koji su par procenata ukupnog posla, a ostavite milijarde od kokaina, heroina, prostitucije, jer Luka Petrović na jednom „posliću“ i tenderu oko reklamiranja Elektroprivrede Republike Srpske kod komšije Bodiroge uzme 6 miliona, u danu preko Serdarova otmu 60 miliona, a uzimanje stotinjak hiljada maraka mjesečno suštinski ništa ne znači za funkcionisanje mafijaške organizacije zvane SNSD. Da je želio da naudi Dodiku i Stevandiću, oteža rad i izlazak na izbore, Šmit bi blokirao sve račune, kao SDS-u, onemogućio izlazak na izbore, kao Listi za pravdu i red 2016. godine, povukao neki porez koji može suštinski da zaboli režim a ne bi godinama igrao sa njim igre, pumpao rejging, podržavao krađu izbora, amnestirao protjerivanje iz Banjaluke njemačke ministarke, kriminal, korupciju, nijemo posmatrao blokadu Doma naroda i institucija…

Uprkos svemu stranci i dalje suštinski održavaju Dodika, a ulogu u svemu ima Zagreb, koji brani Dodika do posljednjeg atoma, kao maršal Žukov i Rusi Staljingrad, možda snažnije od Vučića i Beograda, pa ne čudi što je Schmidt juče odletio u Zagreb na konsultacije sa Andrejom Plenkovićem. Hrvatski premijer u Mostaru je nedavno jasno dao do znanja da mu je do Dodika stalo gotovo kao do Čovića, kome je dao instrukcije da čuva vitalni nacionalni interes i hrvatsko cvijeće skriveno i ogrnuto u srpsku zastavu, do poslednjeg trenutka mu ostavi poluge moći u Savjetu ministara i Špirića u Domu naroda.

Od Tuđmana do danas, da se ne vraćamo dublje u prošlost kada je Hitler aprila 1941. godine stvorio Nezavisnu Državu Hrvatsku i Pavelića kao najvjernijeg saveznika, Njemačka je bila i ostala ključni saveznik i oslonac Hrvatske i njene spoljne politike, zahvaljujući kojoj je dobila međunarodno priznanja nezavisnosti 1991. godine, ušla u NATO pa Evropsku Uniju 2013. godine a „Danke Dojčland“ je pjesmica koja se u Zagrebu uvijek rado sluša. Koliko Hrvatska zavisi od Njemačke pokazao je slučaj „Petrović“ kada su u Zagrebu progutali poniženje i izučili 2014. godine Njemačkoj bivšeg šefa UDBE i Tuđmanovog saradnika Josipa Perkovića, zbog ubistva Đurekovića 1983. godine, i nema sumnje da će se Plenlović, Milanović i Čović uskratiti podršku Dodiku i prestati čuvati mu leđa i pozicije u vlasti ako to u Berlinu budu zahtjevali.

Da li je Schmidt bez najave i obavještenja javnosti u BiH odletio u Zagreb da predoči plan i poteze koje planira povući, usaglasi dalje korake i nastavak politike koja će Dodika održati u sedlu, uprkos protjerivanju njemačke ministrice iz Banjaluke, ili je Plenkoviću dao do znanja da ponašanje Dragana Čovića i čuvanje leđa Dodiku nije korektno i da mora prestati. Riječi su suvišne, nije važno šta se govori važna su djela, treba gledati šta ko radi a ne šta se deklarativno zalaže.