Edin Branković, najbolji bosanskohercegovački klizač na kratke staze, iza sebe ima dugu i uspješnu karijeru. Nastupao je u polufinalima i finalima svjetskih kupova i evropskih prvenstava, a ostvarivao je i plasmane među deset najboljih na svijetu. Za njega sport nije samo takmičenje, već put ličnog razvoja, discipline i upoznavanja vlastitih granica.
Edin Branković sport vidi kao prostor lične transformacije
Branković vrhunski sport opisuje kao dolazak do psihofizičke granice, gdje se ispituju tijelo, um, duša i volja. Prema njegovom tumačenju, igra i zabava jesu dio sporta, ali bez stalnog napretka i spoznajnog procesa takmičar može izgubiti smisao i postepeno nazadovati u rezultatima.
Takav pristup za njega podrazumijeva rad na kondiciji, psihološkom sazrijevanju i kognitivnim sposobnostima. Cilj nije ostati vrhunski samo tokom aktivne karijere, već razviti sposobnosti koje će čovjeku koristiti i nakon završetka takmičenja, bez obzira na oblast kojom će se baviti.
Važnu lekciju o odricanju Branković je, kako je ispričao, dobio tokom priprema u Belgiji. Dok se rano ujutro spremao za trening, kroz prozor je vidio čovjeka koji je već vozio bicikl po jakoj kiši, što ga je navelo da razmišlja o motivaciji, svjesnom odricanju i cijeni svakog cilja.
Od fudbala do svjetskog vrha u brzom klizanju
Branković je u mladosti trenirao fudbal i bio blizu juniorskog uzrasta u FK Sarajevo, ali je istovremeno počeo intenzivnije trenirati brzo klizanje. Oko 2005. godine nastupio je na prvim međunarodnim takmičenjima, osvojio prve medalje i oborio državne rekorde, prepoznajući u tom sportu širu priliku.
Njegov put nije pratila razvijena infrastruktura. Kao petnaestogodišnjak otputovao je sam u Mađarsku, bez unaprijed osiguranog hotela i smještaja, a nakon početne pomisli da se vrati kući odlučio je ostati i suočiti se s okolnostima.
Kroz kampove u Evropi, Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama napredovao je od plasmana među 20 najboljih do svjetskog top 10, uz peto vrijeme na svijetu. U karijeri je 12 puta nastupao u polufinalima i finalima velikih takmičenja, osvajao medalje na prvenstvima Balkana i dobio specijalni poziv za Olimpijske igre 2018. godine.
Predstavljanje Bosne i Hercegovine kao najveća čast
Za Brankovića, uspjeh nema samo ličnu vrijednost. Nastupanje za reprezentaciju Bosne i Hercegovine doživljava kao čast i odgovornost, jer rezultat sportiste, prema njegovim riječima, može donijeti pozitivnu energiju društvu i podsjetiti na značaj zemlje, njene kulture i historije.
Tokom karijere često je trenirao bez oslonca na stabilan sistem, pa je morao graditi vlastitu strukturu rada. Sarađivao je s više od 20 nacionalnih timova, samostalno se pripremao za dio obaveza i kroz čitanje proučavao fiziologiju, psihologiju, filozofiju, menadžment i tehnologiju.
Branković smatra da pojedinačan rezultat može nastati slučajno ili kao posljedica spleta okolnosti, dok kontinuitet traži sistem i jasnu životnu filozofiju. Upravo su upornost, iskustvo i sposobnost da teške okolnosti pretvori u snagu oblikovali njegovu karijeru i omogućili mu da ostane konkurentan na najvećoj sceni.
Izvor: Oslobodjenje