Dragan Bursać u autorskom tekstu tvrdi da bi Beograd i Banja Luka mogli nositi Ulicu Ratka Mladića kao otvoreno ogledalo odnosa prema ratnoj prošlosti. Njegov stav temelji se na javnom veličanju pravosnažno osuđenog ratnog zločinca, muralima i političkim porukama. Autor upozorava da takva ulica već postoji simbolički, iako nema zvaničnu tablu.
Veličanje Mladića više nije marginalna pojava
Bursać navodi da bi ulica s imenom Ratka Mladića bila najiskreniji spomenik društvima koja, prema njegovoj ocjeni, decenijama izbjegavaju suočavanje s vlastitom prošlošću. Kao razlog ističe činjenicu da ga dio javnosti, političara, ministara, gradonačelnika i medija predstavlja kao heroja ili mučenika.
Autor posebno izdvaja gradonačelnika Beograda Aleksandra Šapića, koji je Mladića javno nazivao „srpskim herojem“ i nakon njegove smrti mu poželio vječnu slavu. Bursać podsjeća i na dugogodišnje murale i grafite u Beogradu i Srbiji, ocjenjujući ih dijelom javnog prostora koji normalizira kult osuđenika.
U tekstu se navodi da su slične poruke stizale i iz Banje Luke. Bursać spominje gradonačelnika Draška Stanivukovića, ministra Radana Ostojića, Slobodana Župljanina i Milorada Dodika, koji su, prema autorovom prikazu, Mladića opisivali kao heroja ili isticali njegovu ulogu.
Od plakata do političkog simbola
Bursać podsjeća na događaj iz maja 2007. godine, kada je Aleksandar Vučić, tada generalni sekretar Srpske radikalne stranke, učestvovao u lijepljenju plakata „Bulevar Ratka Mladića“ u Beogradu. Akcija se odvijala u vrijeme kada je Bulevar AVNOJ-a trebao dobiti ime ubijenog premijera Zorana Đinđića.
Prema autorovom tumačenju, taj događaj pokazuje kontinuitet odnosa prema Mladiću, uprkos kasnijim promjenama političkih funkcija i javnih slogana. Bursać smatra da ratni komandant, pravosnažno osuđen za genocid i druge zločine, nikada nije dobio službeni bulevar, ali jeste važno mjesto u političkoj i društvenoj memoriji.
Ratko Mladić je pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove pravosnažno osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, prisilna premještanja, terorisanje stanovništva Sarajeva i uzimanje pripadnika Ujedinjenih nacija za taoce. Bursać taj podatak suprotstavlja javnom predstavljanju Mladića kao nacionalnog junaka.
Ulica kao javno suočavanje s prošlošću
Autor poredi odnos prema Mladiću s poslijeratnim suočavanjem Njemačke s nacizmom, navodeći denacifikaciju kao dug i proturječan proces uspostavljanja granice prema zločincima i ideologiji. Nasuprot tome, za Srbiju i Republiku Srpsku tvrdi da su dobile murale i kult počinitelja umjesto društvenog srama i kulture sjećanja na žrtve.
Bursać posebnu pažnju posvećuje mogućoj sahrani Ratka Mladića, za koju smatra da bi mogla prerasti u veliki nacionalni događaj. Prema njegovoj procjeni, način na koji bi političari, institucije, mediji i građani učestvovali u ispraćaju pokazao bi koliko je duboko ukorijenjeno veličanje ratnog zločinca.
Zato autor zaključuje da bi Ulica Ratka Mladića bila svojevrsna dijagnoza društva, a ne počast presuđenom zločincu. Na tabli bi, prema njegovom prijedlogu, trebalo jasno stajati da je Mladić pravosnažno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, kako bi naziv postao upozorenje, a ne slavljenje.
Izvor: Radio Sarajevo