Martin Luther King održao je 28. avgusta 1963. godine čuveni govor „I Have a Dream“, jedan od najpoznatijih političkih govora 20. vijeka. Ispred Memorijala Abrahama Linkolna u Vašingtonu govorio je o neispunjenom obećanju jednakosti i slobode. Njegova poruka nenasilja i ravnopravnosti snažno je odjeknula širom svijeta.
Govor I Have a Dream pred više od 200.000 ljudi
King je govor održao tokom marša na Vašington, skupa kojem je, prema procjenama, prisustvovalo više od 200.000 ljudi. Memorijal Abrahama Linkolna bio je simbolično mjesto obraćanja, povezano s borbom za slobodu Afroamerikanaca i nasljeđem predsjednika koji je potpisao emancipaciju robova.
Kao američki protestantski pastor i istaknuti borac za građanska prava, King je govorio o društvu u kojem svi ljudi imaju jednaka prava i slobode. Njegovo obraćanje bilo je usmjereno protiv rasne segregacije i diskriminacije, posebno izraženih u južnim državama SAD-a.
Pozivajući se na Deklaraciju o nezavisnosti i ukidanje ropstva, King je ukazao na raskorak između američkih principa i života Afroamerikanaca. Formalno ukidanje ropstva, poručio je, nije značilo i kraj nepravde i diskriminacije s kojom su se i dalje suočavali.
Vizija društva bez procjenjivanja prema boji kože
Najpoznatiji dio obraćanja obilježilo je ponavljanje riječi „I have a dream“, odnosno „Imam san“. King je tom porukom iznio viziju budućnosti u kojoj djeca crne i bijele rase odrastaju zajedno, bez podjela zasnovanih na boji kože.
U središtu njegove vizije bilo je uvjerenje da čovjeka treba procjenjivati prema karakteru, a ne prema rasnoj pripadnosti. Ta ideja nije se odnosila samo na jednu zajednicu, već na cijelu Ameriku i društveni poredak zasnovan na jednakosti.
Mnogi dijelovi govora podsjećali su na biblijske tekstove, što je bilo povezano s Kingovim pastirskim pozivom i dubokim vjerskim uvjerenjem. Istovremeno, naglašavao je da se borba za ravnopravnost mora voditi mirno i bez mržnje, jer je nenasilje put ka trajnoj promjeni.
Nobelova nagrada i nasljeđe borca za građanska prava
Naredne godine Martin Luther King dobio je Nobelovu nagradu za mir, a priznanje je lično primio u Oslu 10. decembra 1964. godine. Tada je rekao da nagradu prihvata u ime ljudi koji vole mir i bratstvo, ističući snagu nenasilja, pravde i zajedništva.
King je borbu za građanska prava nastavio do 1968. godine. U aprilu je otputovao u Memfis kako bi podržao štrajk sanitarnih radnika, a 4. aprila je ubijen hicem iz vatrenog oružja; imao je 39 godina.
Za njegovo ubistvo osuđen je Džejms Erl Rej na 99 godina zatvora, a umro je 1998. godine. Kingova smrt izazvala je velike nemire širom SAD-a, ali je dodatno učvrstila njegovo mjesto među najvažnijim simbolima borbe za ljudska prava, slobodu i ravnopravnost.
Izvor: BUKA