Smrt pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića 27. augusta 2026. ponovo je otvorila pitanje odnosa prema ratnim zločinima i presuđenim činjenicama. Dok su neki negirali njegove zločine, influenceri Mirza Mustafagić i Hana Hadžiavdagić Tabaković javno su osudili takve stavove, zbog čega su se suočili s uvredama i porukama mržnje.
Javni stav usprkos pritiscima i uvredama
Nakon vijesti o Mladićevoj smrti, društvene mreže ispunili su komentari onih koji ga veličaju ili negiraju zločine za koje je pravosnažno osuđen. Istovremeno, iz javnog prostora stigao je relativno mali broj jasnih osuda, iako je riječ o temi koja decenijama ostaje bolna za Bosnu i Hercegovinu i regiju.
Među onima koji su javno reagovali bio je Mirza Mustafagić. On je poručio da se smrt osuđenog ratnog zločinca ne smije svesti na političko pitanje, naglašavajući da je riječ o temi koja se tiče ljudskosti, historije, časti žrtava i odgovornosti društva.
Mustafagić je odbacio tvrdnju da se javne ličnosti ne trebaju miješati u politiku. Prema njegovim riječima, govor o žrtvama i presuđenim zločinima nije političko svrstavanje, već zalaganje za pravo i pravdu, bez obzira na to ko je počinilac.
Hana Hadžiavdagić upozorila na poruke koje se prenose djeci
Jasan stav iznijela je i Hana Hadžiavdagić Tabaković, koja je navela da je nakon osude Mladićevih zločina primila veliki broj uvredljivih poruka. Posebno ju je pogodilo što su se među profilima pošiljalaca, kako je kazala, nalazili maloljetnici i roditelji koji javno poziraju sa svojom djecom.
Hadžiavdagić je upozorila da sadržaj takvih poruka više govori o njihovim autorima nego o osobi kojoj su upućene. Istovremeno je otvorila pitanje kakve se poruke djeci šalju u porodici i kakva će tumačenja ratne prošlosti prenijeti naredne generacije.
Prema njenom stavu, prekrajanje historije, relativiziranje i predstavljanje laži kao istine ne mogu izbrisati utvrđene činjenice. Naglasila je i da pomirenje ne znači zaborav, da oprost nije brisanje prošlosti te da nazvati osuđenog ratnog zločinca onim što jeste nije mržnja.
Presuđene činjenice ne mogu biti zamijenjene šutnjom
Materijal podsjeća da problem nisu samo oni koji Mladića predstavljaju kao heroja ili negiraju njegove zločine. Jednako je važna i šutnja ljudi koji znaju šta se dogodilo, ali ne žele javno reagovati dok se činjenice pokušavaju zamijeniti mitovima, a počinioci pretvoriti u simbole.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju pravosnažno je osudio Ratka Mladića za genocid u Srebrenici, progon, istrebljenje, ubistva, deportaciju i teror nad civilima Sarajeva, kao i druge zločine. Njegova krivica potvrđena je po 10 od ukupno 11 tačaka optužnice.
Zbog toga je pitanje javnog govora o ratnim zločinima šire od pojedinačnih objava na društvenim mrežama. Suština je u tome da oni koji poznaju sudski utvrđene činjenice ne pristanu na tišinu, jer pomirenje bez istine nije potpuno, a zaborav ne može predstavljati pravdu.
