Glorija Stajnem, jedna od najuticajnijih feministkinja i aktivistkinja 20. i 21. vijeka, preminula je u 92. godini. Tokom više od šest decenija javnog djelovanja govorila je o temama koje su se ženama često nametale kao tabu. Njene poruke o moći, radu, tijelu i slobodi i dalje zvuče savremeno.
Glorija Stajnem i promjena javnog govora
Stajnem je preminula 2. septembra u svom domu u Njujorku, mirno i okružena ljudima koji su je voljeli, saopštila je njena fondacija. Uzrok smrti nije objavljen. Iza sebe je ostavila višedecenijski rad u novinarstvu, feminizmu i aktivizmu.
Bila je jedna od osnivačica časopisa Ms, a od šezdesetih godina prošlog vijeka postala je jedno od najprepoznatljivijih lica američkog ženskog pokreta. Otvoreno je govorila o jednakosti, novcu, poslu, braku, abortusu, seksualnosti, starenju i dvostrukim standardima.
Njena posebna snaga bila je u tome što je ozbiljne društvene probleme umjela približiti jasnim jezikom i humorom. Među porukama koje su ostale dio feminističkog nasljeđa jeste i stav da žene ne treba samo uklapati u postojeći svijet, već svijet prilagoditi ženama.
Ravnopravnost nije samo lični uspjeh
Stajnem je upozoravala da se feminizam ne može svesti na priče o pojedinačnim ženama koje su uspjele. Kako je isticala, cilj nije da jedna žena dobije posao, već da život postane pravedniji za žene svuda i da se stvori novi, pravedniji društveni okvir.
Govorila je i o slobodi žene da sama bira kako će izgledati njen život. Njena poznata rečenica da je oslobođena žena ona koja ima seks prije braka i posao poslije njega sažela je kritiku očekivanja koja su ženama ograničavala privatne i profesionalne izbore.
Stajnem je ukazivala i na različite kriterije prema ženama i muškarcima. Pitala je zašto se od žena očekuje da usklađuju brak i karijeru, dok se isto pitanje muškarcima gotovo ne postavlja, te zagovarala drugačiji odgoj dječaka i djevojčica.
Tijelo, reproduktivna prava i nasljeđe
Pravo žene da odlučuje o sopstvenom tijelu bilo je jedna od tema kojima se Stajnem vraćala tokom cijelog života. Govorila je i o vlastitom iskustvu abortusa, odbacujući ideju da bi žena zbog takve odluke nužno morala osjećati krivicu.
Reproduktivna prava povezivala je s ekonomskom i društvenom ravnopravnošću. Smatrala je da se kontrola reprodukcije nalazi u temelju patrijarhalnih sistema, a ironijom je naglašavala koliko bi se odnos prema abortusu razlikovao kada bi muškarci mogli zatrudnjeti.
Ideje Glorije Stajnem odavno su izašle iz okvira politike i aktivizma. Pitanja moći, kontrole nad tijelom, podjele rada i brige o porodici, kao i različitog vrednovanja žena i muškaraca, i danas su dio svakodnevnih društvenih rasprava.
