Komemoracija Ratku Mladiću održana je 5. septembra u Domu Vojske Srbije u Beogradu, nakon njegove smrti 27. augusta u haaškom zatvoru. Govornici su osuđenog ratnog zločinca predstavljali kao zaštitnika srpskog naroda, uz poruke koje su izazvale posebno snažne reakcije zbog relativiziranja genocida i drugih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini.
Govornici Mladića predstavili kao heroja
U svečanoj dvorani okupili su se ljudi koji su u Ratku Mladiću vidjeli heroja, iako je pravosnažno osuđen na doživotni zatvor zbog genocida, zločina protiv čovječnosti te kršenja zakona i običaja ratovanja. Na komemoraciji nisu bili predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ni Milorad Dodik, politički lider iz entiteta Republika Srpska.
Prvi je govorio general-pukovnik Branko Krga, nekadašnji načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije. On se pitao šta bi se dogodilo da Mladić nije, kako je tvrdio, branio srpski narod od progona i uništenja, pri čemu je spominjao progone iz ranijih ratova.
U takvom predstavljanju ratnih događaja nije bilo prostora za opsade i rušenje gradova, etnička čišćenja, masovne zločine i sistematsko nasilje nad civilima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Umjesto činjenica, ponovljen je obrazac prema kojem se počinioci prikazuju kao zaštitnici, a žrtve kao prijetnja.
Poruka ministra izazvala posebnu pažnju
Ruska historičarka Jelena Guskova, koja je napisala dvije knjige o Mladiću i više puta ga posjećivala u Haagu, također je govorila na skupu. Njene ocjene teško se mogu posmatrati kao neutralna historiografska procjena, s obzirom na dugogodišnje javno iskazivanje fascinacije prema osuđenom generalu.
Emisar Vlade Republike Srpske i ministar rada i boračko-invalidske zaštite Radan Ostojić izgovorio je poruku koja je obilježila komemoraciju. Mladića je kroz metaforu o plivanju uzvodno predstavio kao jednog od onih koji se kreću prema slobodi, dok je nizvodno povezao s leševima.
Takva poruka posebno je potresna u kontekstu zločina u Višegradu, gdje su tijela ubijenih bošnjačkih civila bacana u Drinu. Svjedočenja radnika hidroelektrane govorila su o tijelima koja su doplutala do brana, a brojna tijela kasnije su ekshumirana iz korita rijeke i s obala jezera Perućac.
Presuđene činjenice ostaju nepromijenjene
Na kraju je govorio general Živomir Ninković, Mladićev ratni drug. On je ponovio tvrdnje da njih dvojica nisu odgovorni za genocid u Srebrenici, masakre na Markalama ni zločin na Tuzlanskoj kapiji, ali nije objasnio ko bi, prema njegovim riječima, bio odgovoran za te zločine.
Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove utvrdio je Mladićevu odgovornost za genocid, progone, teror nad civilnim stanovništvom i druge zločine. Njegova presuda nije pitanje političkog tumačenja, nego pravosnažno utvrđena činjenica pred međunarodnim sudom.
Hvalospjevi izrečeni u Beogradu ne mogu promijeniti sadržaj presude niti izbrisati posljedice zločina. Pokušaji da se Ratko Mladić predstavi isključivo kao general koji je branio svoj narod zanemaruju žrtve i ne mijenjaju činjenice o genocidu i ratnim zločinima za koje je osuđen.
