Razija i Suljo Trokić obilježili su dijamantsku svadbu, šest decenija zajedničkog života. U Njemačku su stigli s dva kofera, a najveći dio tog perioda proveli su radeći u Dorfenu i okolini. Danas uživaju u penziji, porodici i uspomenama na život između Njemačke i Tuzle.
Dijamantska svadba nakon šest decenija braka
Razija, koja ima 80 godina, i Suljo Trokić proslavili su 60. godišnjicu braka. U Dorfenu, gdje žive već 53 godine, čestitke su im uputili zamjenik okružnog načelnika Georg Els i zamjenica gradonačelnika Michaela Meister.
Slavljenica je istakla da su u Njemačku svojevremeno došli samo s dva kofera. Danas s ponosom pokazuje stan u kojem žive, kao i fotografije dvije kuće u Tuzli, namijenjene njihovim sinovima Asmiru i Hasimu.
Njihova snaha Amra Trokić kaže da su Razija i Suljo cijeli život posvetili radu. Sinovi su odrastali kod bake i djeda u Bosni i Hercegovini, što je Raziji, kako priznaje, bilo teško, ali su tadašnje okolnosti ostavljale malo izbora.
Radni vijek između Dorfena i Tuzle
Suljo je radni vijek počeo u pilani Erber, a potom je radio u firmama Attenberger i Grundner u Steinkirchenu. Nakon zaposlenja u ciglani Meindl, tamo je dočekao penziju, dok je Razija u Meindlu radila 24 godine i još 31 godinu u seoskoj gostionici Hinterberg.
Porodica navodi da u njihovoj domovini gotovo da nije bilo posla. Zbog toga je odlazak u Njemačku postao način da osiguraju egzistenciju, iako su djeca ostala u Bosni; supružnici su u domovinu putovali dva puta godišnje.
Razija i Suljo bili su komšije prije nego što su postali supružnici. Kada je došlo vrijeme za udaju, jedan rođak odveo je Raziju Suljinoj porodici, što je, prema njenim riječima, nekada bio uobičajen način sklapanja braka.
Porodica kao najvažniji dio penzionerskih dana
Razija otvoreno kaže da u početku nije bila zaljubljena, dok Suljo na to danas odgovara osmijehom. Ipak, njihov brak traje šest decenija, a ona mu zahvaljuje na zajedničkom životu, dok on ističe da bolju ženu nije mogao dobiti.
Porodica danas broji četiri unuka i jedno praunuče. Mlađi sin je sa 16 godina došao u Njemačku, dok je stariji, nakon nekoliko godina provedenih kao izbjeglica, morao da se vrati u Bosnu zbog tadašnjih pravila.
Posebno mjesto u porodičnim uspomenama ima unuk Benjamin, koji je godinama igrao fudbal za TSV Dorfen. Suljo mu je bio najveći navijač, a i danas redovno prati treninge i utakmice, dok Razija vrijeme najviše posvećuje domaćinstvu i šetnjama.
