Državni ministar Bosne i Hercegovine Staša Košarac podržao je inicijativu građana Istočnog Sarajeva za privremenu obustavu stanogradnje. U objavi na društvenoj mreži X pozvao je na očuvanje demografske slike grada, ali je pitanje urbanog razvoja povezao s ratnim stradanjima sarajevskih Srba i porukom da je Istočno Sarajevo „bedem Srpske“.
Podrška privremenoj obustavi gradnje
Košarac je naveo da podržava inicijativu građana Istočnog Sarajeva za privremeno zaustavljanje stanogradnje, uz obrazloženje da je potrebno „uvesti red“. Prema njegovoj objavi, gradske vlasti i javnost trebaju voditi računa o demografskoj slici, vrijednostima i načinu života stanovnika.
U nastavku poruke državni ministar napisao je da se Istočno Sarajevo mora čuvati jer je, kako je naveo, „naš grad bedem Srpske“. Time je raspravu o gradnji i prostornom razvoju smjestio u širi politički i nacionalni okvir.
Košarac je svoju podršku inicijativi povezao i s ratnim periodom. Naveo je da su u Istočnom Sarajevu utočište pronašli sarajevski Srbi koji su, prema njegovim riječima, iz Sarajeva prognani tokom rata.
Ratni kontekst i sporne tvrdnje
U objavi je Košarac tvrdio da sarajevski Srbi nisu željeli živjeti s ljudima koji su ih, kako je napisao, ubijali, mučili, progonili i hapsili zbog srpske i pravoslavne pripadnosti. Takvo tumačenje ratnih događaja predstavlja pojednostavljivanje složene historije Sarajeva.
Tokom rata od 1992. do 1996. godine Sarajevo je bilo pod opsadom snaga Vojske Republike Srpske. Stanovnici grada različitih nacionalnosti i vjeroispovijesti bili su izloženi granatiranju, snajperskoj vatri i dugotrajnim nestašicama hrane, vode i drugih osnovnih potrepština.
Tvrdnja da su sarajevski Srbi sistemski stradali isključivo zbog nacionalne ili vjerske pripadnosti ne obuhvata ukupnu sliku opsade. Među civilnim žrtvama bili su Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Jevreji i građani koji se nisu nacionalno ili vjerski izjašnjavali.
Urbanističko pitanje ne smije produbljivati podjele
Pitanje stanogradnje u Istočnom Sarajevu može biti predmet legitimne javne rasprave. Građani imaju pravo zahtijevati plansku gradnju, odgovarajuću infrastrukturu, zaštitu prostora i odgovornu urbanističku politiku, bez obzira na političke i nacionalne podjele.
Međutim, Košarac i stanogradnja u njegovoj objavi nisu predstavljeni samo kao pitanje urbanizma. Inicijativa je povezana s ratnom traumom, nacionalnim identitetom i porukom o Istočnom Sarajevu kao bedemu, što može dodatno opteretiti međunacionalne odnose.
Posebna odgovornost postoji kada takve poruke dolaze od visokog državnog zvaničnika, naročito u predizbornom periodu. Javni govor političara trebao bi počivati na historijskim činjenicama i pažljivom odnosu prema građanima, umjesto na ponovnom dijeljenju društva na „naše“ i „njihove“.
