Profesor žurnalistike Enes Osmančević ocijenio je da se predizborna kampanja sve manje zasniva na programima i konkretnim rješenjima. Umjesto toga, prema njegovim riječima, dominiraju propaganda, napadi na protivnike i politički spektakl. Takav pristup povezao je sa širim političkim, ekonomskim, sigurnosnim i društvenim krizama.
Programi i rješenja potisnuti političkim sukobima
Govoreći o dosadašnjem toku kampanje, Osmančević je rekao da je ona uglavnom predvidiva, stereotipna i dosadnija nego ranije. Ipak, kao novu pojavu izdvojio je izraženiji nivo iracionalnosti, koji se, prema njegovoj ocjeni, vidi u načinu oblikovanja političkih poruka.
Profesor smatra da se o stvarnim problemima građana i mogućim rješenjima govori znatno manje nego o sukobima kandidata. Umjesto oslanjanja na činjenice, kampanja se, kako je rekao, sve više zasniva na neutemeljenim obećanjima i vjerovanju.
Prema njegovoj ocjeni, u prvom planu nalazi se očuvanje vlasti i stranačkih monopola, dok su ljudi, njihove potrebe i svakodnevni problemi potisnuti. Dodatni problem vidi u sve izraženijoj povezanosti političkih stranaka i vjerskih zajednica.
Društvene mreže sužavaju prostor za politički dijalog
Osmančević smatra da u kampanji izostaje stvarna politička debata. Umjesto sučeljavanja argumenata, građanima se, prema njegovoj interpretaciji, uglavnom predstavljaju politički monolozi u kojima se obećanja rijetko propituju ili detaljno obrazlažu.
Političke stranke na skupovima, kako navodi, prvenstveno komuniciraju sa vlastitim pristalicama i ljudima za koje već pretpostavljaju da ih podržavaju. Drugi dio komunikacije sve se intenzivnije odvija na društvenim mrežama, u krugu istomišljenika.
Takav model, prema njegovim riječima, dodatno sužava prostor za razgovor sa političkim neistomišljenicima. Predizborna kampanja se zbog toga pretvara u nadmetanje poruka, etiketa i propagandnih sadržaja, umjesto u javno poređenje različitih politika.
Medijska pažnja udaljava se od svakodnevnih problema
Na pitanje zbog čega političari češće napadaju protivnike nego što predstavljaju rješenja, Osmančević je odgovorio da se kampanja udaljava od tema koje bi trebale biti u njenom središtu. Naveo je da se vrlo malo govori o programima i mogućnostima izlaska iz krize.
Prema njegovoj ocjeni, politički programi su i ranije često bili formalnost, a neki su, kako tvrdi, prepisivani ili nakon izbora ostajali bez stvarne primjene. Umjesto ekonomije, javnih službi, životnog standarda i infrastrukture, prednost dobijaju medijski atraktivnije teme.
Kao primjer naveo je Sarajevo, gdje su, u vrijeme ozbiljnih problema poput požara i prekida u snabdijevanju strujom i vodom, značajnu pažnju privukle rasprave o nastupu na dočeku Nove godine. Njegova je ocjena da se time fokus javnosti pomjera sa pitanja koja direktno utiču na svakodnevni život.
