Otvaranje mađarskih arhiva omogućit će građanima javnu pretragu desetina hiljada dosjea nekadašnjih sigurnosnih službi. Prva faza objave počinje 4. novembra, na godišnjicu sovjetske intervencije u Budimpešti 1956. godine. Zakon predviđa transparentnost, ali i zaštitu osjetljivih ličnih podataka iz dokumentacije.
Javna baza obuhvatit će do 60.000 saradnika
Mađarska priprema digitalnu bazu podataka iz komunističkog perioda, u kojoj bi se mogla nalaziti imena između 50.000 i 60.000 saradnika državne sigurnosti. Dokumente čuva Historijski arhiv mađarske državne sigurnosti, poznat kao ABTL.
Prva faza objave zakazana je za 4. novembar, datum povezan sa sovjetskim ulaskom u Budimpeštu i gušenjem ustanka iz 1956. godine. Parlament je zakon koji omogućava objavljivanje arhiva usvojio u septembru, a četiri vrste dosjea bit će dostupne kroz dvije faze.
Do sada su pojedinci i istraživači uglavnom mogli tražiti uvid u vlastite spise ili dokumente članova uže porodice. Nova pravila trebala bi omogućiti slobodnije pretraživanje podataka, što vlasti predstavljaju kao ispunjenje obećanja premijera Petera Magyara.
Arhivi trebaju otvoriti suočavanje s prošlošću
Dokumenti iz budimpeštanskih arhiva trebali bi pomoći građanima da bolje razumiju djelovanje totalitarnog sistema. Iako je komunizam u Mađarskoj okončan 1989. godine, ranije vlade dugo nisu pokazivale političku volju za potpuno otvaranje sigurnosnih spisa.
Direktor ABTL-a Bendeguz Gergo Cseh odluku je opisao kao historijski korak. Prema njegovoj ocjeni, Mađarska ovim potezom ide dalje od drugih država nekadašnjeg Istočnog bloka, gdje pristup dokumentima nije u potpunosti slobodan ili digitaliziran.
Poljska je ranije otvorila svoje arhive, ali bez potpuno javne pretrage kakva se sada uvodi u Mađarskoj. U Njemačkoj je pristup dosjeima Stasija ograničen zakonom iz 1991. godine, dok u Češkoj dio dokumenata još nije digitaliziran i objavljen na internetu.
Dosjei otvaraju i pitanje zaštite ljudi
Mađarske službe sigurnosti su od 1956. do 1989. godine imale približno 55.000 tajnih saradnika. Oni su izvještavali o ljudima iz vlastitog okruženja, a takve informacije su, prema dostupnim podacima, nerijetko vodile do hapšenja i ispitivanja.
Pod nadzorom se našla i alternativna rock scena, jer su vlasti okupljanja mladih smatrale mogućom prijetnjom. Muzičar Peter Muller, poznat kao Sziami, prisjetio se policijskog nadzora, zabrana nastupa i ispitivanja kojima je bio izložen zbog svog rada.
Muller podržava suočavanje s prošlošću, ali ima podijeljena osjećanja prema javnom označavanju ljudi nakon toliko godina. Cseh je također upozorio da nije primjereno presuđivati samo na osnovu informacija iz dosjea, dok će podaci o zdravlju, ovisnostima i seksualnoj orijentaciji ostati zaštićeni.
