Izborni rezultat SNSD-a pokazao je veliku snagu stranke, ali stručnjakinja za javne komunikacije Marija Milić smatra da ga ne treba tumačiti kao apsolutnu dominaciju. Posebno izdvaja Banjaluku, gdje su birači poslali složeniju poruku. Prema njenoj ocjeni, organizacija, jasna kampanja i odnos prema biračima presudno su uticali na ishod.
Banjaluka kao test stvarne snage SNSD-a
Milić smatra da izborni rezultat SNSD-a treba pažljivije posmatrati kroz rezultate u Banjaluci. Apsolutna nadmoć, prema njenom tumačenju, podrazumijevala bi da kandidati te stranke za inokosne funkcije dobiju najveći broj glasova i u najvećem gradu Republike Srpske. To se, kako ističe, nije dogodilo.
Draško Stanivuković ostvario je snažan lični rezultat, ali je istovremeno dobio upozorenje birača. Milić ocjenjuje da je posljednjih godina upao u zamku personalizovane politike i da nije dovoljno slušao poruke koje mu je Banjaluka slala. Posebno problematičnim vidi oslanjanje na ličnu vidljivost bez dovoljno snažne terenske organizacije.
Prema njenoj procjeni, Banjaluka ostaje prostor koji može pokazati koliko je dominacija SNSD-a stabilna. Stranka je, kaže, bila dobro organizovana širom Republike Srpske, dok lokalni rezultat pokazuje da birači mogu različito vrednovati pojedinačne kandidate i ukupnu politiku. Zbog toga taj grad opisuje kao svojevrsni politički laboratorij.
Jasna kampanja naspram konfuznih poruka opozicije
Milić navodi da je SNSD u kampanji imao prepoznatljiv politički okvir, kontinuitet i centralnu figuru u Miloradu Dodiku. Bez obzira na odnos prema takvoj politici, biračima je, prema njenoj ocjeni, bilo jasno šta stranka nudi. Organizacija na terenu dodatno je omogućila mobilizaciju vlastitog glasačkog tijela.
Opozicija je, nasuprot tome, mjesecima javno raspravljala o kandidatima, odnosima i budućim funkcijama. Milić smatra da je takvo ponašanje stvorilo sliku bloka koji želi vlast, ali nije uvjerio javnost da zna kako do nje doći. Kao posljedicu navodi niz neusklađenih i konfuznih poruka.
Poseban rizik predstavljala je kampanja porukom „sigurno premijer“, koju je nosio Stanivuković. Milić ocjenjuje da se poslije izostanka pobjede nije jasno objasnilo kako se ta poruka uklapa u ostvareni rezultat. Ipak, njegov uspjeh vidi u tome što se konačno pozicionirao kao vodeći čovjek opozicionog bloka.
Šta izbori znače za opoziciju i vlast
Milić smatra da bi Stanivuković nakon izbora trebalo da prihvati poruku birača i prizna vlastite greške. Prema njenom mišljenju, takav potez ne bi značio politički kraj, već mogućnost za nastavak djelovanja. Njegova uloga glavnog opozicionara, posebno u uslovima snažne vlasti SNSD-a, ostaje važna.
Govoreći o opoziciji, Milić posebno ističe potrebu za timskim radom i usklađenom komunikacijom. Kao primjer navodi nesporazume oko susreta Branka Blanuše sa političkim protivnicima, naglašavajući da razgovor sam po sebi ne bi trebalo da bude skandal. Problem, prema njenoj ocjeni, predstavljaju nekomunikacija, mržnja i polarizacija.
SNSD, s druge strane, nakon velike pobjede ima odgovornost da promijeni ponašanje dijela svojih kadrova, smatra Milić. Ukazuje na ranije kritike zbog bahatosti u institucijama, javnim preduzećima i među koalicionim partnerima. Tek će buduće ponašanje vlasti pokazati da li izborni rezultat SNSD-a predstavlja trajnu nadmoć ili samo trenutnu prednost.
