Vlada Republike Srpske odlučila je da preko Akcijskog fonda obezbijedi novih 15 miliona KM za Elektroprivredu Republike Srpske. Sredstva su namijenjena kupovini akcija u osmoj emisiji redovnih akcija matičnog preduzeća u Trebinju. Odluka dolazi u trenutku kada se elektroenergetski sistem suočava s problemima likvidnosti, zaduženjima i rastućim troškovima.
Novac kroz novu emisiju akcija
Planirano je izdavanje 15 miliona redovnih akcija po cijeni od jedne marke. Ukupna vrijednost emisije tako bi iznosila 15 miliona KM, a kupovinom bi se obezbijedio novi priliv kapitala za Elektroprivredu Republike Srpske.
Akcije bi trebalo da kupi Akcijski fond Republike Srpske, kojim upravlja Investiciono-razvojna banka RS. Na taj način novac bi bio usmjeren prema Mješovitom holdingu „Elektroprivreda Republike Srpske“ – Matičnom preduzeću Trebinje.
Vlada ovu mjeru vidi kao način da se dodatno podrži elektroenergetski sistem. Riječ je o novoj finansijskoj injekciji namijenjenoj sektoru koji se već duže vrijeme suočava s finansijskim poteškoćama i potrebom za dodatnim sredstvima.
Problemi likvidnosti i nova zaduženja
Elektroprivreda Republike Srpske posljednjih godina ima ozbiljne probleme s likvidnošću. Kao jedan od razloga navode se nedomaćinsko poslovanje i gomilanje finansijskih obaveza, dok se teškoće pokušavaju ublažiti novim zaduživanjima.
U sastavu ERS-a više elektroenergetskih preduzeća podizalo je kredite, što je dodatno opteretilo poslovanje sistema. Istovremeno se najavljuje i povećanje cijene električne energije za građane i privredu, čime bi dio tereta mogao biti prenesen na korisnike.
Posebnu težinu ima činjenica da je Republika Srpska od nekadašnjeg velikog izvoznika električne energije došla u situaciju da struju mora i uvoziti. Taj podatak dodatno ukazuje na promijenjene okolnosti u kojima posluje elektroenergetski sektor.
Otvoreno pitanje dugoročnog rješenja
Najnovija odluka Vlade donosi dodatni kapital, ali sama po sebi ne daje odgovor na pitanje kako će biti riješeni suštinski problemi poslovanja. Ostaje neizvjesno da li će nova sredstva ojačati sistem dugoročno ili će samo privremeno ublažiti pritisak na likvidnost.
ERS se i dalje suočava s rastućim troškovima, zaduženjima i finansijskim obavezama. Zbog toga se otvara pitanje koliko često javni novac može biti korišten za podršku sistemu bez dubljih promjena u načinu poslovanja.
Posljedice takvog pristupa osjećaju i građani i privreda. Troškovi se mogu odraziti kroz skuplju električnu energiju, dok se istovremeno javna sredstva nastavljaju usmjeravati prema elektroenergetskom sektoru.
