Projekt DUNE okupio je oko 1.800 istraživača u potrazi za odgovorima o neutrinima i opstanku materije nakon Velikog praska. Eksperiment se gradi duboko ispod Južne Dakote, gdje će osjetljivi detektori biti zaštićeni od zračenja s površine. Njegovi rezultati mogli bi rasvijetliti nastanak zvijezda, planeta i života.
Neutrini će putovati kroz Zemljinu koru
Neutrini su među najzastupljenijim česticama u svemiru, ali ih je zbog njihove slabe interakcije s materijom izuzetno teško proučavati. Gotovo da nemaju masu, a kroz ljudsko tijelo svake sekunde prolaze bilioni tih čestica bez primjetnog djelovanja.
Projekt DUNE povezat će dvije udaljene lokacije u Sjedinjenim Američkim Državama. Snop neutrina bit će proizveden u laboratoriju Fermilab, u blizini Chicaga, a zatim usmjeren prema Podzemnom istraživačkom centru Sanford u Južnoj Dakoti.
Čestice će između izvora i odredišta preći približno 1.300 kilometara kroz čvrstu Zemljinu koru. Za takvo putovanje nije potreban tunel, jer neutrini mogu prolaziti kroz stijene gotovo bez prepreka, dok će njihovo početno stanje bilježiti Bliski detektor u Fermilabu.
Podzemni detektor štiti mjerenja od smetnji
Daleki detektor bit će smješten na dubini od gotovo 1,5 kilometara. Sloj stijena iznad laboratorija imat će ulogu prirodnog štita od kozmičkih zraka i drugog pozadinskog zračenja koje bi moglo ometati precizna mjerenja.
Ključni dio postrojenja činit će veliki kriostati ispunjeni s približno 17.000 tona tečnog argona. Ovaj materijal bit će ohlađen na oko minus 185 stepeni Celzijusa kako bi mogao registrovati izuzetno slabe tragove prolaska čestica.
Kada neutrino udari u atom argona, nastaju sićušan električni signal i bljesak svjetlosti. Fizičari će na osnovu tih tragova analizirati oscilacije neutrina, odnosno promjene njihovog oblika tokom kretanja kroz prostor.
DUNE bi mogao objasniti višak materije u svemiru
Glavni cilj projekta DUNE nije samo detaljnije upoznavanje neutrina. Istraživači žele uporediti ponašanje neutrina i antineutrina kako bi ispitali zašto se materija i antimaterija nakon Velikog praska nisu potpuno poništile.
Mali višak materije omogućio je nastanak struktura koje danas poznajemo, uključujući zvijezde, planete i život. Detektori bi istovremeno mogli registrovati neutrine nastale tokom eksplozija zvijezda, pružajući nove podatke o procesima koji mogu voditi ka formiranju crnih rupa.
Izgradnja kompleksa odvija se u fazama, a u podzemnim prostorijama već traje montaža hiljada čeličnih greda za module kriostata. Prema planu, glavni prostori trebali bi biti završeni do 2029, detektori do 2030, a prvo usmjeravanje snopa očekuje se 2031. godine.

