Bosna i Hercegovina po mnogo čemu je zemlja apsurda, ali teško da u svijetu ima još puno sličnih primjera gdje presuđeni kriminalci, osumnjičeni za teške pronevjere javnog novca i milionski mito, utajivači poreza i krivotvoritelji diploma zauzimaju tako visoke društvene pozicije, čak i u policijskim strukturama, gdje ih, po definiciji, ne bi trebalo biti ni blizu.
Nije nepoznato da u mnogim državama i na zapadu i na istoku mafija pokušava i nerijetko uspijeva da ostvari utjecaj na javne poslove i političare. Ovdje, u BiH, međutim, već odavno izgubljena je linija između organiziranog kriminala i vlasti. Ona je, naime, toliko tanka da se u mnogim segmentima čini da više nije vijest da država ima mafiju, nego da mafija ima državu.
Kako se, uostalom, zdravim razumom može objasniti odluka Vlade RS da za zamjenika direktora Uprave civilne zaštite ovog entiteta imenuje Nenada Nešića, bivšeg ministra sigurnosti BiH, koji na novu poziciju dolazi direktno iz državnog zatvora u Vojkovićima, gdje je proveo posljednjih pet mjeseci.
Nešić, koji je i predsjednik DNS-a, stranke koja je u koaliciji sa vladajućim SNSD-im Milorada Dodika, uhapšen je 26. decembra prošle godine zbog visoke korupcije, u istrazi koju su zajedno proveli državno Tužilaštvo i Uprava za organizovani i teški kriminalitet Ministarstva unutrašnjih poslova RS.
Osim Nešića, uhapšeni su i Milan Dakić, direktor Javnog preduzeća “Putevi RS”, Mladen Lučić, brat bivšeg ministra u Vijeću ministara BiH, Miloša Lučića, i još četiri osobe.
Oni su osumnjičeni da su na poziciji rukovodilaca u “Putevima RS” i neimenovanog preduzeća počinili krivična djela udruživanje radi činjenja krivičnih djela pranje novca, zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja i primanje mita.
Nešić je od 2022. godine bio na funkciji ministra sigurnosti BiH, a direktor “Puteva RS” je bio od 2016. do 2020. godine.
Posebno je tragično što je ‘slučaj Nešić’ samo posljednji od primjera u nizu.
Sjetimo se Zorana Galića, višedecenijskog pouzdanika i nezaobilaznog kadra HDZ-a BiH. On je danas bjegunac od bh. pravosuđa, a bivši je direktor Granične policije i zamjenik direktora SIPA-e. Slobodno živi u Hrvatskoj, iako je za njim raspisana crvena interpolova potjernica. Zaštitu mu pruža HDZ, sestrinska vladajuća stranka u toj zemlji. Sud u Splitu odbio je zahtjev za hapšenje i izručenje BiH.
Tužilaštva BiH Galića tereti za krivična djela primanje dara i drugih oblika koristi i zloupotreba položaja ili ovlaštenja, u periodu dok je obnašao dužnost direktora Granične policije BiH.
Nakon dobijenih informacija da mu se sprema hapšenje, u julu prošle godine u popodnevnim satima ilegalno je prešao granicu Bosne i Hercegovine, te pobjegao u Republiku Hrvatsku.
Javnost ga se sjeća i kao čelnika policije Zapadno – Hercegovačkog kantona 2009. godine, u vrijeme ubistva Vedrana Puljića, navijača FK Sarajevo, čije ubistvo do danas nije rasvijetljeno.
Također, Galić je svojevremeno bio glavni HDZ-ov kandidat za direktora Federalne uprave policije.
Partijska zaštita kriminala, naravno, nije strana ni bošnjačkoj komponenti vlasti. Iako je bivši federalni premijer Fadil Novalić pred Sudom BiH pravosnažne osuđen zbog koruptivnih radnji u nabavci spornih kineskih respiratora u vrijeme pandemije korone, SDA uporno negira njegovu krivicu i tvrdi da nevin leži u Vojkovićima.
Najglasniji u tome su lider stranke Bakir Izetbegović i njegova supruga Sebija, koja Novalića javno na društvenim mrežama naziva svojim bratom.
Nastranu sada što presuđenog kriminalca brani osoba kojoj je zbog malverzacija, odlukom Senata i rektora Univerziteta u Sarajevu, poništen magistarski rad i koja je zbog toga izgubila profesorski status na Medicinskom fakultetu.
Novalić u ovdašnjoj javnosti slovi kao vjerni poslušnik dinastije i mešetar koji je umalo uništio namjensku industriju Federacije BiH, bahati glasnogovornik krupnog kapitala koji je bez skrupula prelazio granicu između javnog i privatnog interesa, čovjek u čijem je mandatu nestala Fabrika duhana Sarajevo, premijer čija je vlada pripremila, a SDA sa partnerima u Parlamentu FBiH izglasala sramotne zakone o radu i PIO, kojima su drastično skresana radnička prava, a novim penzionerima umanjene penzije za sramotnih 30 posto.
reko svega toga SDA prelazi laganim odmahivanjem rukom i klasičnom zamjenom teza – nisu problem Novalić i kriminal koji generira ta stranka, nego oni koji se usuđuju da ga istražuju.
Toliko daleko ide ta njihova politička drskost da neće biti nikakvo iznenađenje ako SDA (pod uvjetom da joj to rezultati nekih narednih izbora omoguće), nakon Novalićevog izlaska iz zatvora svom ‘sposobnom’ kadru ponudi novu, a možda i staru visoku funkciju u vlasti.
o je matrica na kojoj su odrasle generacije etnonacionalističkih političara nakon rata, a koja danas povezuje i Nešića, i Galića, i Novalića – nije i ne bi trebao biti kažnjiv kriminal u ime naroda i pod zaštitom stranke.
