Manjak vitamina D može se pojaviti i usred ljeta, iako se ovaj nutrijent često naziva „sunčanim vitaminom“. Prema riječima dr. Michaela Holicka, oko 60 posto svjetske populacije ne unosi ga dovoljno. Na njegov nivo utiču izlaganje suncu, prehrana, godine, boja kože, određene bolesti i pojedini lijekovi.
Sunce ne garantuje dovoljnu količinu vitamina D
Vitamin D nastaje kada UVB zrake djeluju na kožu, ali vrijeme izlaska napolje ima važnu ulogu. Dr. Holick navodi da boravak na suncu u ranim jutarnjim satima ili nakon 15 sati ne proizvodi značajnu količinu ovog vitamina, jer ugao sunčevih zraka tada nije povoljan.
Kvalitet zraka dodatno može smanjiti stvaranje vitamina D. Prema objašnjenju dr. Holicka, čestice u zagađenom gradskom zraku apsorbuju UVB zrake, pa tijelo teže pokreće proces proizvodnje, čak i kada je vrijeme sunčano.
Zaštita od raka kože također može uticati na količinu vitamina D koju tijelo stvara. Krema sa zaštitnim faktorom, boravak u hladu i zaštitna odjeća smanjuju izlaganje UVB zracima, ali dermatolozi ih i dalje preporučuju radi zaštite kože.
Godine, koža i prehrana mijenjaju rizik
S godinama koža postaje manje učinkovita u proizvodnji vitamina D. Dr. Moseley objašnjava da starija koža ima manje zaliha spoja iz kojeg nastaje vitamin D, dok je dr. Holick naveo da dvadesetogodišnjak pri istoj izloženosti može proizvesti dva do tri puta više nego sedamdesetogodišnjak.
Boja kože također utiče na ovaj proces. Melanin upija UV zrake i pruža određenu zaštitu, ali istovremeno smanjuje stvaranje vitamina D; dr. Holick navodi da preplanulost tokom ljeta može zahtijevati dva do četiri puta duži boravak na otvorenom za istu količinu vitamina.
Hrana može pomoći, ali često nije dovoljna za pokrivanje potreba. Vitamin D sadrže masna riba, žumance, goveđa jetra i ulje jetre bakalara, dok se nalazi i u obogaćenom mlijeku, jogurtu i žitaricama. Dr. Moseley navodi da se prehranom obično unese oko 100 do 400 IU dnevno.
Bolesti i lijekovi mogu sniziti nivo vitamina D
Pojedina zdravstvena stanja otežavaju apsorpciju ili preradu vitamina D u organizmu. Dr. Khan među njima navodi celijakiju, poremećaje rada crijeva i stanje nakon barijatrijske operacije, dok bolesti poput masne jetre i ciroze mogu ometati njegovu pretvorbu u jetri.
Bubrezi imaju važnu ulogu u završnoj obradi vitamina D, jer ga pretvaraju u kalcitriol, hormon povezan s apsorpcijom kalcija i zdravljem kostiju. Kada je njihova funkcija oslabljena, taj proces može biti prekinut, pa se smanjuje količina iskoristivog vitamina u organizmu.
Zbog toga se dodaci prehrani ne bi trebali uzimati bez savjeta ljekara. Dr. Khan ističe da se D3 općenito preporučuje jer pruža stabilniji nivo, dok potrebe variraju; prevelike doze mogu izazvati visoku razinu kalcija, probleme s bubrezima, umor i „moždanu maglu“.
