Laibach u Banjaluci nastupa na Kastel Rock Festu, koji se održava od 17. do 19. septembra. Slovenački sastav, aktivan više od četiri decenije, umjetnost posmatra kao prostor za preispitivanje ideologija, društva i njegovih kontradikcija. U razgovoru su otvorili pitanja propagande, vještačke inteligencije, nacionalizma i mogućnosti da muzika poveže mlade u regionu.
Subverzija u vremenu tržišta i algoritama
Članovi Laibacha smatraju da umjetnost i dalje može biti subverzivna, ali samo ako ne prihvati unaprijed određenu ulogu. Tržište, prema njihovom tumačenju, pobunjeničke simbole brzo pretvara u stil, robu i zabavu, dok stvarna subverzija mora poremetiti ustaljene odnose i izazvati nelagodu.
Za Laibach danas ne postoji jedan centar propagande. Njenu funkciju preuzela je mreža država, tehnoloških kompanija, medija, platformi, influensera i algoritama, pa se uticaj često pojavljuje kao personalizovana preporuka ili zabava, a ne kao otvorena naredba.
Sastav upozorava da korisnik u takvom sistemu nije samo pasivna meta. Dobrovoljnim prikupljanjem vlastitih podataka i širenjem poruka sistema, on može postati njegov poslušni službenik, uvjeren da samostalno donosi odluke i bira sadržaje koje prati.
Vještačka inteligencija mijenja pitanje autorstva
Laibach vještačku inteligenciju opisuje istovremeno kao instrument i ideologiju instrumenta. Djelo koje proizvede mašina, prema njihovom stavu, može postati umjetnost ako ga određeni kontekst, namjera i interpretacija uspostave kao takvo, jer umjetnost nikada nije zavisila isključivo od ruke autora.
U trenutku kada postane teško razlikovati ljudsku kreaciju od algoritamskog rada, važnije od samog autorstva moglo bi biti pitanje kontrole. Članovi sastava tada posebno izdvajaju parametre, vlasništvo nad podacima i raspodjelu profita kao ključne tačke rasprave.
Najveću opasnost ne vide nužno u tome da će mašine postati umjetnici, već u prihvatanju njihove logike efikasnosti i predvidljivosti. Takav pristup, upozoravaju, mogao bi potisnuti stvaranje koje proizlazi iz sumnje, iskustva i lične odgovornosti.
Nacionalizam razdvaja, muzika može povezati
Govoreći o polarizaciji i kulturi otkazivanja, članovi Laibacha navode da ne žele birati između unaprijed ponuđenih strana. Sebe ne smatraju umjetnicima, nego „inženjerima ljudske duše“, a svoj zadatak vide u stvaranju pozicije iz koje se mogu razotkriti protivrječnosti različitih tabora.
Nostalgiju za Jugoslavijom tumače prvenstveno kao izraz nezadovoljstva sadašnjošću. Ona, po njihovom mišljenju, čuva sjećanje na sigurnost, solidarnost i zajednički kulturni prostor, ali istovremeno može zanemariti autoritarnost, političke mitove i protivrječnosti nekadašnje države.
Laibach smatra da nacionalizam nije nestao, nego je određeno vrijeme koristio blaži jezik, dok je danas ponovo sredstvo za proizvodnju straha i neprijatelja. Muzika, kako navode, ne može ukloniti granice, ali može pokazati njihovu vještačku prirodu i omogućiti mladima da se prepoznaju prije političkih podjela.
