KAP festival na Korčuli odavno je više od trodnevnog ljetnog događaja. Oko domaće hrane, razgovora i tema poput antifašizma, permakulture i pravednijeg društva okuplja se zajednica koja odbija šutnju i jednoumlje. Njegova snaga, prema svjedočenju autora teksta, počiva na ljudima koji su preuzeli odgovornost za vlastiti grad.
Zajednica koja daje smisao festivalu
U materijalu se KAP opisuje kroz poređenje s Rosetom, mjestom u Pensilvaniji čiji su stanovnici imali neuobičajeno nisku smrtnost od srčanih bolesti. Istraživači nisu odgovor pronašli u zdravijoj prehrani ili navikama, već u snažnim svakodnevnim vezama među ljudima.
Stanovnici Roseta posjećivali su jedni druge, zajedno pripremali hranu i razgovarali na ulicama, dok su u pojedinim kućama živjele tri generacije. Takav osjećaj pripadnosti i brige pokazao je koliko zajednica može utjecati na kvalitet života, čak i kada okolnosti nisu idealne.
Sličan osjećaj autor je, prema vlastitom svjedočenju, prepoznao na ovogodišnjem KAP-u, koji je posjetio prvi put nakon višegodišnjih poziva prijatelja. Festival nudi domaću hranu, vino i sokove, a posjetioci ga podržavaju dobrovoljnim prilozima, iz kojih se događaj i finansira.
KAP festival otvara prostor za razgovor
KAP festival na Korčuli nije predstavljen kao izolovana zabava na kraju ljeta, nego kao prostor u kojem lokalni ljudi razgovaraju o društvu i njegovoj budućnosti. Među temama su antifašizam, permakultura, pravednije zdravstvo i pravednija raspodjela dobara.
Organizatori i učesnici, prema tekstu, pokušavaju sačuvati otvoren prostor slobode u gradu koji ne žele prepustiti primitivizmu i jednoumlju. Takav pristup podrazumijeva lokalnu odgovornost, ali i spremnost da se javno govori o problemima koji se često potiskuju.
Autor takav odnos prema vlastitoj sredini povezuje s patriotizmom koji ne počiva na simbolima, nego na stvaranju, solidarnosti i brizi za ljude. U toj interpretaciji, važno je spriječiti da se grad pretvori u intelektualnu provinciju iz koje mladi odlaze.
Antifašističko nasljeđe Korčule
Najžešći napadi na festival, navodi se u materijalu, usmjereni su na njegovo jasno antifašističko opredjeljenje. Kritičari teme koje KAP otvara pokušavaju predstaviti kao „uvezeni aktivizam“, iako tekst ljudska i radnička prava te solidarnost opisuje kao civilizacijski minimum.
Istorija Korčule daje toj temi lokalni kontekst. Nakon fašističke aneksije 1941. godine, italijanska okupaciona vlast pokušavala je nametnuti jezik i identitet, mijenjala nazive mjesta i ulica te potiskivala hrvatski jezik iz javnog života.
Represija, prema dostavljenom materijalu, nije slomila otpor stanovništva, već je Korčula postala jedno od snažnijih uporišta antifašističkog pokreta u Dalmaciji. Zato organizatori KAP-a antifašizam predstavljaju kao dio nasljeđa grada, a ne kao prolaznu političku provokaciju.
