Evropska unija trebala bi državama zapadnog Balkana ponuditi plan za pristupanje šengenskom prostoru, smatra Christoph Bender iz Evropske inicijative za stabilnost. Prema njegovom prijedlogu, takav model mogao bi potaknuti reforme, unaprijediti sigurnosnu saradnju i vratiti dio izgubljenog kredibiliteta EU-a u regiji. Pristupanje bi bilo vezano za ispunjavanje jasno definiranih kriterija.
Plan bi se zasnivao na jasnim kriterijima
Christoph Bender, zamjenik predsjednika istraživačkog centra Evropska inicijativa za stabilnost, prijedlog je iznio u komentaru za Neue Zürcher Zeitung. Kako prenosi Deutsche Welle, on smatra da bi proširenje šengenskog prostora na zapadni Balkan bilo u interesu Evropske unije i njenih sigurnosnih ciljeva.
Prema njegovoj ideji, države članice EU-a zadužile bi Evropsku komisiju da pripremi katalog uslova. On bi obuhvatio šengensku pravnu stečevinu, uključujući kontrolu vanjskih granica, viznu politiku, Šengenski informacijski sistem, policijsku saradnju i zaštitu podataka, uz dodatne zahtjeve u oblasti vladavine prava.
Komisija bi napredak procjenjivala i o njemu izvještavala svakih šest mjeseci. Kada bi neka država ispunila sve kriterije, članice bi, prema prijedlogu, morale dati saglasnost u Vijeću EU-a, čime bi proces bio vezan za mjerljive reforme, a ne samo za politička obećanja.
Sigurnosna saradnja mogla bi ojačati stabilnost
Bender navodi da bi plan za šengenski prostor mogao pomoći Evropskoj uniji da poveća utjecaj u neposrednom susjedstvu. On proširenje ranijih evropskih integracija vidi kao primjer pretvaranja nekadašnjih država istočnog bloka u prosperitetne, miroljubive demokratije, pa sličan pristup predlaže i za Balkan.
Poseban naglasak stavljen je na sigurnosnu saradnju među susjednim državama. Bender smatra da bi zajednički rad na kontroli granica, policijskoj koordinaciji i zaštiti podataka mogao pomoći nekadašnjim suparnicima da prevaziđu granične sporove, umjesto da ih dodatno produbljuju.
U komentaru se posebno spominju Bosna i Hercegovina, Srbija i Kosovo kao najosjetljivije države regije. Bender ocjenjuje da bi reforme i mogućnost konačnog članstva doprinijeli njihovoj stabilizaciji, posebno zato što Bošnjaci, Srbi i Albanci žive s obje strane postojećih granica.
Prijedlog dolazi uz upozorenje o rastućim tenzijama
Bender upozorava da se, kako članstvo u EU-u djeluje sve udaljenije, vraćaju narativi s kraja osamdesetih godina koji su prethodili ratovima devedesetih. U tom kontekstu navodi i ideje o pomjeranju granica duž etničkih linija, uključujući inicijativu koju su 2018. godine pokrenuli predsjednici Srbije i Kosova.
Kao dodatni podsjetnik na osjetljivost regionalnih odnosa spominje državni pogreb koji je Srbija organizirala za Ratka Mladića, osuđenog za genocid u Srebrenici. Bender zato smatra da EU-u treba kredibilan odgovor na snage koje podstiču nove podjele, a šengenski prostor vidi kao jednu od mogućih opcija.
Prema njegovoj procjeni, takav plan ne bi zahtijevao velika sredstva, jer bi mu pristupile samo zemlje spremne na ozbiljne reforme. U materijalu se istovremeno navodi da Njemačka razmatra smanjenje broja radnih migranata iz šest zemalja zapadnog Balkana, dok sadašnja godišnja kvota iznosi 50.000 mjesta.
