Đorđe Krajišnik u kolumni analizira političku atmosferu pred novi izborni ciklus i zaključuje da predizborna mašinerija ponovo počiva na strahu, podjelama i ratnim narativima. Prema njegovom tumačenju, izbori u postojećim okolnostima ne predstavljaju stvaran izbor između različitih društvenih vizija. Autor smatra da je za promjenu potrebno iskrenije suočavanje sa stanjem u kojem se društvo nalazi.
Predizborna mašinerija vraća društvo u stare podjele
Krajišnik predizborne kampanje opisuje kao period u kojem se dodatno pojačava osjećaj društvene ispraznosti. U njegovoj interpretaciji, decenije su potrošene u zarobljenosti prošlošću, dok izostaje jasna svijest o sadašnjosti i rasprava o novim modelima zajedničkog života.
Autor kolumne smatra da kampanje proizvode atmosferu u kojoj se stanovništvo ponovo usmjerava prema podjelama. Mase se, prema njegovom viđenju, homogeniziraju kroz osjećaj ugroženosti, pa građani odluke donose pod pritiskom straha od drugih, a ne na osnovu različitih političkih programa.
Poseban prostor u toj analizi zauzima smrt Ratka Mladića, nakon koje su, kako navodi Krajišnik, ponovo pokrenuti ratni narativi. On ocjenjuje da je taj događaj poslužio kao povod za ponovno otvaranje rana i povratak tema koje su, nakon više od tri decenije, trebale biti prevaziđene.
Politički prostor bez uvjerljive alternative
Krajišnik piše da su predizborne poruke stvorile opštu kakofoniju u kojoj se teško razaznaju stvarno važne teme. Umjesto razgovora o budućnosti, u prvi plan, prema njegovoj ocjeni, ponovo dolaze etnonacionalizam, mitovi i sadržaji koji dodatno učvršćuju postojeće rovove.
U kolumni se navodi i da se podjele nisu zadržale samo u okvirima uobičajenih etničkih sukoba. Autor tvrdi da su problematični stavovi postali vidljivi i unutar snaga koje su ranije smatrane liberalnijim, dok se pred izbore različiti akteri okupljaju oko zaštite vlastitih pozicija i koristi.
Prema Krajišnikovom tumačenju, broj glasova koji razotkrivaju laži i ukazuju na posljedice ovakvog stanja ostaje mali. Zbog toga on zaključuje da društvo nije izgradilo alternativu zasnovanu na drugačijoj viziji, nego je ostalo zarobljeno u odnosima moći koji ograničavaju stvarne promjene.
Izbori kao kulisa i potreba za iskrenijim pristupom
Autor kolumne ocjenjuje da izborni proces u sadašnjim okolnostima nema dovoljno elemenata demokratije i slobode. On ga opisuje kao kulisu koja postojećoj vlasti omogućava očuvanje kontrole nad preostalim resursima, dok se politički sistem, prema njegovoj formulaciji, sam obnavlja bez suštinskog pomaka.
Krajišnik ne tvrdi da od pokušaja treba odustati, ali smatra da dosadašnji pristup ne može donijeti rezultate. Po njegovom mišljenju, promjena bi zahtijevala novu paradigmu razumijevanja društva, bez isključivosti, prikrivenih interesa i oslanjanja na iste obrasce koji su doveli do sadašnje krize.
Završna poruka kolumne jeste poziv na istinitiji odnos prema sebi i stvarnosti. Krajišnik upozorava na posljedice šutnje, međusobne distance i prikrivene mržnje, navodeći da bez iskrenog razgovora i suočavanja s vlastitim zabludama neće biti moguće otvoriti prostor za drugačiju budućnost.
