Redovni pregledi dojki važni su i kada žena nema nikakve simptome, upozorava dr. Una Delić, specijalistica radiologije i vlasnica Centra za dojku. Karcinom se može pojaviti i kod mlađih žena, dok se promjene često zanemare. Rano otkrivanje povećava mogućnost liječenja, zbog čega pregled ne treba odgađati.
Pregledi nisu rezervisani samo za stariju dob
Dr. Una Delić naglašava da se svijest o pregledima ne smije vezati samo za srednju i stariju životnu dob. Posebnu pažnju, prema njenim riječima, treba posvetiti mlađim ženama koje često ne pomišljaju da se karcinom dojke može pojaviti i u njihovim godinama.
Kod mlađih žena bolest se, kako objašnjava doktorica, nerijetko otkrije u poodmakloj fazi. Razlozi su rjeđi odlasci na preglede, manja svijest o mogućem riziku i ignorisanje promjena koje se uoče. Zato je važno reagovati i kada tegobe nisu izražene.
Delić ističe da stručni pregled može otkriti promjene koje se još ne mogu napipati rukom. Samopregled zato nije zamjena za medicinsku procjenu, nego dodatni način da žena obrati pažnju na svoje tijelo i potraži pomoć kada primijeti nešto novo.
Redovni pregledi dojki počinju prije pojave simptoma
Cilj preventivnog pregleda jeste da se eventualna bolest otkrije dok nema simptoma i dok je u ranoj fazi. Dr. Delić navodi da se ultrazvučni pregled može raditi već u dvadesetim godinama, uz uvažavanje porodične anamneze i drugih preporuka ljekara.
Za žene bez pozitivne porodične anamneze doktorica je navela mogućnost uvođenja redovnog ultrazvučnog pregleda oko 25. godine, jednom godišnje. Mamografija se, prema njenim riječima, po važećim standardima uvodi od 40. godine, jednom godišnje ili svake dvije godine, zavisno od rizika.
Raniji i pažljiviji nadzor posebno se preporučuje ženama čije su bliske srodnice imale karcinom dojke. Majka, sestra, tetka ili nana u porodičnoj anamnezi mogu biti razlog da se pregledi planiraju ranije, u dogovoru sa stručnjakom.
Promjene treba provjeriti, a ne odgađati pregled
Kvržica, iscjedak, promjena boje kože ili izmijenjen oblik dojke razlozi su za odlazak ljekaru. Delić napominje da promjene, naročito kod mlađih žena, često mogu biti povezane s ciklusom i ne znače nužno karcinom, ali ih ipak treba provjeriti.
Dostupnost pregleda nije jednaka u svim sredinama Bosne i Hercegovine, a žene iz manjih mjesta ponekad moraju odlaziti u veće centre. Liste čekanja i nedostatak sistemski uvezanog nacionalnog skrining programa dodatno otežavaju prevenciju, ali ne bi trebali biti razlog za potpuno odustajanje.
Strah od nalaza i uvjerenje da se pregledom može „nešto pronaći“ mogu odgoditi posjetu doktoru. Dr. Delić poručuje da karcinom dojke najčešće ne boli i da neće nestati ignorisanjem, zbog čega žene trebaju razgovarati o bolesti bez stigme i podsticati jedna drugu na brigu o zdravlju.
