Stari frižideri, poput Obodina i Gorenja, u mnogim su jugoslavenskim domaćinstvima radili desetljećima. Njihova dugotrajnost danas se često pripisuje nekadašnjoj kvaliteti izrade i odsustvu programiranog roka trajanja. Ipak, važnu ulogu imala je i jednostavna tehnička konstrukcija, zasnovana na prirodnom strujanju hladnog zraka.
Jednostavna konstrukcija smanjivala je mogućnost kvara
Korisnici na društvenim mrežama i forumima navode da su im pojedini hladnjaci radili više od 30 ili čak 50 godina. Takva iskustva potaknula su uvjerenje da su se nekadašnji uređaji namjerno pravili da traju duže nego savremeni modeli. Međutim, dostupni podaci ukazuju i na vrlo praktično tehničko objašnjenje.
Prema podacima Američkog društva inženjera za grijanje, hlađenje i klimatizaciju, stariji hladnjaci s ručnim odmrzavanjem koristili su prirodnu konvekciju. Hladniji zrak, koji je gušći, spuštao se prema dnu, dok se topliji podizao. Tako je zrak cirkulirao bez ventilatora i složenih kanala.
Isparivač je zbog toga bio smješten na samom vrhu rashladnog prostora, često iznad glavnog dijela frižidera. Ovakav raspored omogućio je rad bez dodatnih ventilatora, napredne elektronike i većeg broja komponenti. Manje dijelova značilo je i manje elemenata koji su se mogli pokvariti tokom dugog korištenja.
Obodin je postao simbol domaće dugotrajnosti
Cetinjski Obodin zauzima posebno mjesto u sjećanju brojnih domaćinstava. Predstavljen je 1954. godine na Zagrebačkom velesajmu kao prvi jugoslavenski hladnjak, a vremenom je postao prepoznatljiv simbol kućanskih aparata koji su dugo ostajali u upotrebi.
Ipak, raspored sa zamrzivačem na vrhu nije bio izum nastao samo na prostoru Jugoslavije. Takva izvedba predstavljala je globalni standard, jer je odgovarala tadašnjem načinu hlađenja i omogućavala jednostavno funkcioniranje uređaja bez naprednih sistema za usmjeravanje zraka.
Zato se izdržljivost starih modela ne može objašnjavati isključivo nostalgijom niti tvrdnjom da su svi nekadašnji aparati bili neuništivi. Njihova robusnost bila je povezana s tehnologijom svog vremena, ručnim odmrzavanjem i konstrukcijom koja je imala manje mehaničkih i elektronskih sklopova.
Zašto su savremeni modeli dobili zamrzivač na dnu
Razvoj ventilatora i preciznijeg usmjeravanja zraka uklonio je tehničku potrebu da zamrzivač uvijek bude postavljen iznad rashladnog dijela. Savremeni proizvođači tako su mogli mijenjati raspored unutrašnjosti i prilagođavati ga navikama korisnika, a ne samo principima prirodne konvekcije.
Glavni razlog za spuštanje zamrzivača bila je ergonomija. Svježe namirnice koriste se mnogo češće od zamrznutih, pa njihovo podizanje u visinu očiju smanjuje potrebu za saginjanjem. Zamrzivač, koji se otvara rjeđe, tada može ostati pri dnu uređaja.
Stari frižideri ipak imaju prednost kada je riječ o potrošnji električne energije. Program ENERGY STAR i Ministarstvo energetike Sjedinjenih Američkih Država navode da modeli s gornjim zamrzivačem troše između 10 i 25 posto manje struje od izvedbi s donjim zamrzivačem ili modela side-by-side.
