Rast troškova života povećava rizik od kašnjenja s računima i pokretanja postupka prinudne naplate u Bosni i Hercegovini. Ipak, izvršni postupak ne znači automatski gubitak svih primanja i imovine. Advokatica Matija Landeka pojašnjava zakonska ograničenja, zaštitu osnovnih stvari, zastaru računa i greške koje dužnike mogu skupo koštati.
Koliko primanja može biti predmet izvršenja
Prema Zakonu o izvršnom postupku FBiH, izvršenje na plati, penziji i srodnim primanjima može obuhvatiti do polovice iznosa kada mjesečna primanja ne prelaze 1.000 KM. Na dijelu koji prelazi taj prag, naplata može doseći dvije trećine tog dijela potraživanja.
Posebno pravilo odnosi se na minimalne i zagarantovane penzije, kod kojih se može izvršiti naplata do jedne trećine. Advokatica Landeka navodi da je sud pri određivanju obima izvršenja dužan uzeti u obzir stvarno materijalno i finansijsko stanje dužnika.
Od 2025. godine od izvršenja su u FBiH izuzeta primanja po osnovu socijalne i humanitarne pomoći, dječijeg dodatka te stipendija i pomoći učenicima i studentima. Za ranije donesena rješenja primjenjuju se odredbe koje su važile prije stupanja izmjena na snagu.
Zaštićene stvari u domu i imovina drugih osoba
Izvršitelj ne smije popisati predmete koji su dužniku i članovima njegove porodice neophodni za svakodnevne potrebe. Zaštićeni su i hrana i ogrjev potrebni za tri mjeseca, kao i gotovina obuhvaćena zakonskim ograničenjima izvršenja.
Od izvršenja su izuzeti i predmeti izrazito lične ili porodične prirode, među kojima su vjenčani prsten, priznanja, lična pisma, rukopisi i porodične fotografije. Ova zaštita ne odnosi se na pokretne stvari opterećene ugovornim založnim pravom kada se naplaćuje osigurano potraživanje.
Ako dužnik živi s roditeljima, supružnikom ili drugim osobama, može se dogoditi da budu popisane i njihove stvari. Te osobe mogu podnijeti prigovor treće osobe i tražiti da se izvršenje na predmetima koji im pripadaju proglasi nedopuštenim.
Zastara računa i najčešće greške dužnika
Rješenje o izvršenju ne treba ostaviti bez reakcije. Landeka navodi da dužnik može podnijeti prigovor u zakonskom roku ako je dug plaćen, pogrešno obračunat, zastario ili postoji drugi razlog zbog kojeg naplata nije dopuštena.
Za račune za električnu i toplotnu energiju, plin i vodu namijenjene domaćinstvu, kao i određena telefonska potraživanja, Zakon o obligacionim odnosima predviđa jednogodišnji rok zastare od dospijeća svakog pojedinačnog računa. Zastara, međutim, ne nastupa tako da sud na nju pazi sam.
Dužnik se mora pravovremeno pozvati na zastaru, a ignorisanje pošte jedna je od najskupljih grešaka. Advokatica upozorava i da prepisivanje imovine na rodbinu ili prijatelje ne mora spriječiti naplatu, jer povjerilac može pobijati takve pravne radnje tužbom.
