Savina Geršak široj publici ostala je poznata po filmskim ulogama, ali njen prvi veliki san bio je vezan za tenis. Kao tinejdžerka ozbiljno je trenirala i željela nastupe na velikim turnirima, prije nego što je život odvede prema glumi, Italiji i psihoterapiji.
Tenis je bio prvi veliki san Savine Geršak
Prije filmskih kamera, Savina Geršak dane je vezivala za reket, treninge i takmičenja. Prema biografskim zapisima objavljivanim u regionalnim medijima, sa 16 godina zauzimala je treće mjesto na jugoslavenskoj teniskoj listi, što je potvrđivalo njen ozbiljan sportski potencijal.
Tenis nije posmatrala kao usputnu zabavu, nego kao područje u kojem su uspjeh određivali rad i disciplina. U razgovoru za Tempo 1978. godine govorila je da mora naporno trenirati tokom zime, jer bez takvog pristupa, kako je isticala, nema šta tražiti među vrhunskim igračicama.
Za nju je sport predstavljao i mogućnost putovanja, upoznavanja svijeta i nastupa na velikim takmičenjima. Govorila je da ne može zamisliti dan bez reketa u ruci, ali je istovremeno prihvatala da joj tenis možda neće donijeti vrhunsku karijeru.
Od povratka u Sloveniju do filmskih uloga
Godine 1981. odustala je od teniske karijere i vratila se u Sloveniju. Sportske planove zamijenili su studij engleskog jezika, modeling i nove prilike izvan terena, a upravo su njene fotografije privukle pažnju reditelja Živka Nikolića.
Bez prethodnog glumačkog iskustva dobila je ulogu Anke u filmu „Smrt gospodina Goluže“ iz 1982. godine. Ta saradnja označila je početak njenog filmskog puta i učinila je prepoznatljivom širom tadašnje države.
Dvije godine kasnije nastupila je u filmu „Čudo neviđeno“, ostvarenju uz koje se njeno ime najčešće povezivalo. U filmu su posebno zapamćene scene bez odjeće, ali njena karijera obuhvatala je i druge uloge, uključujući saradnju s Nikolićem u ostvarenju „U ime naroda“.
Glumu zamijenila psihoterapijom, a zatim se vratila pred kameru
Savina Geršak odbila je nastup u filmu „Ljepota poroka“ zbog drugih planova, a kasnije je govorila da zbog te odluke žali. Glumački put nastavio se i u Italiji, gdje je preselila zbog profesionalnih ponuda, u periodu koji se podudarao s ratnim sukobima.
Nakon toga napravila je još jedan veliki zaokret i napustila glumu. Završila je studij psihologije te se usavršavala za psihoterapeutkinju, objašnjavajući da taj izbor nije doživljavala kao neobičan prekid, nego kao povratak želji za školovanjem.
Poslije približno tri decenije bez filmskih uloga pojavila se u filmu „Elegija lovora“ Dušana Kasalice iz 2021. godine. Igrala je uz Frana Lasića, ali je taj nastup opisala kao lijepo gostovanje, a ne kao povratak glumačkom životu; tenis je u međuvremenu ostao prisutan kroz njenog sina.
