Radno vrijeme u Njemačkoj moglo bi biti organizovano prema sedmičnom, umjesto dosadašnjem dnevnom ograničenju. Vlada kancelara Friedricha Merza još nije usaglasila nacrt reforme, dok poslodavci traže veću fleksibilnost, a sindikati upozoravaju na posljedice dužeg rada. Do političkog dogovora, postojeća pravila i osmosatni radni dan ostaju na snazi.
Šta predviđa moguća reforma radnog vremena
Njemački koalicioni sporazum predviđa mogućnost uvođenja sedmičnog ograničenja radnog vremena, umjesto sadašnjeg dnevnog maksimuma. Ministarstvo rada je u junu pripremilo nacrt koji zadržava osam sati kao osnovno pravilo, ali dopušta drugačiji raspored ako se s tim saglase socijalni partneri kroz kolektivne ugovore.
Prema važećem zakonu, radni dan u pravilu traje najviše osam sati. Može biti produžen do deset sati, ali samo ako se prosjek u narednih šest mjeseci, odnosno 24 sedmice, vrati na osam sati dnevno. Zakon računa šest radnih dana, pa redovno sedmično ograničenje iznosi 48 sati.
Nacrt predviđa i obavezno elektronsko evidentiranje radnog vremena. Poslodavci s manje od 250 zaposlenih imali bi dvije godine za prilagođavanje, oni s manje od 50 radnika pet godina, dok bi kompanije s najviše deset zaposlenih bile trajno izuzete od te obaveze.
Poslodavci traže fleksibilnost, sindikati zaštitu
Friedrich Merz otvorio je raspravu primjerom kompanija u kojima zaposleni rade po 12 sati, tri puta sedmično. Njegov stav je da takva organizacija ne mora predstavljati izrabljivanje, već može omogućiti fleksibilniji raspored i zaposlenima i kompanijama. Sindikati su na to reagovali upozorenjima o većem pritisku i prekovremenom radu.
Predsjednik Saveza njemačkih poslodavaca Rainer Dulger ocijenio je da nacrt pokazuje nepovjerenje prema poslodavcima i zaposlenima. Oliver Zander iz udruženja metalske industrije Gesamtmetall poručio je da predložene mjere ne predstavljaju stvarnu reformu, već skup maksimalističkih zahtjeva.
Sindikati odbacuju i samu ideju promjene sistema. Predsjednica DGB-a Yasmin Fahimi tvrdi da cilj nije bolje usklađivanje porodičnog i poslovnog života, nego veća kontrola nad radnim vremenom, dok Silke Zimmer iz Verdija smatra da postojeći zakon treba ostati ključna zaštita zaposlenih.
Duža smjena otvara pitanja zdravlja i sigurnosti
U javnosti se često spominje mogućnost rada do 13 sati, ali se taj broj dobija tek nakon oduzimanja obaveznih 11 sati odmora između dva radna dana. U maksimalno radno vrijeme moraju se uračunati i pauze, uključujući 45 minuta odmora za smjenu dužu od devet sati.
Istraživanja navedena u raspravi pokazuju da je rizik od nesreće na poslu ili pri povratku kući nakon 12 sati rada dvostruko veći nego poslije osam sati. Institut WSI navodi da je gotovo tri četvrtine ispitanika zabrinuto zbog mogućih posljedica rada dužeg od deset sati dnevno.
Marburger Bund upozorava na sigurnost pacijenata u zdravstvenom sistemu, dok Zaklada Hans Böckler ukazuje na šire društvene posljedice. Prema njenim nalazima, ljudi koji rade duže od osam i po sati dnevno rjeđe učestvuju u političkom, volonterskom i društvenom životu.
