Budućnost tržišta rada do 2046. godine teško se može precizno predvidjeti, ali već sada se naziru oblasti koje će snažno mijenjati zapošljavanje. Vještačka inteligencija, robotika, biotehnologija, zaštita okoliša i mentalno zdravlje mogli bi otvoriti nova zanimanja. Istovremeno, obrazovanje će morati djecu pripremati za učenje, prilagođavanje i promjenu profesija tokom života.
Tehnologija će mijenjati poslove, ali neće zamijeniti sve radnike
Vještačka inteligencija, robotika i automatizacija već utiču na način rada, učenja i komunikacije. Do 2046. godine dio današnjih zanimanja mogao bi nestati ili se značajno promijeniti, dok bi se istovremeno pojavile profesije za koje još ne postoje ustaljeni nazivi i obrazovni programi.
Među traženijim stručnjacima mogli bi biti oni koji rade na razvoju AI sistema, robotike, automatizacije i sajber-bezbjednosti. Ipak, tehnološko znanje neće biti važno samo programerima, jer će stručnjaci iz medicine, prava, obrazovanja, novinarstva i industrije morati razumjeti kako se tehnologija primjenjuje u njihovim oblastima.
Poseban značaj mogli bi dobiti poslovi povezani s nadzorom vještačke inteligencije, provjerom njenih rezultata i zaštitom podataka. Budući radnici moraće procjenjivati pouzdanost sistema, prepoznavati moguće zloupotrebe i donositi odluke u situacijama u kojima automatizovani alati ne mogu ponuditi potpuno rješenje.
Zdravstvo i zaštita okoliša postaju ključne oblasti
Starenje stanovništva, napredak genetike i razvoj medicinske tehnologije mogli bi povećati potrebu za zdravstvenim radnicima i istraživačima. Genetski inženjeri, biotehnolozi, stručnjaci za regenerativnu medicinu, fizioterapeuti, medicinske sestre i njegovatelji starijih osoba mogli bi imati sve važniju ulogu.
Personalizovana medicina, koja liječenje prilagođava karakteristikama pojedinca, mogla bi otvoriti prostor za nova zanimanja. Istovremeno, psiholozi, psihoterapeuti, logopedi, stručnjaci za razvoj djece i porodični savjetnici vjerovatno će biti potrebniji u društvu u kojem tehnologija zauzima sve više prostora.
Klimatske promjene i pritisak na prirodne resurse mogli bi zaštitu okoliša pretvoriti u jedno od važnih područja zapošljavanja. Hidrogeolozi, klimatski analitičari, inženjeri obnovljive energije, stručnjaci za upravljanje vodama, otpadom i biodiverzitetom baviće se pitanjima koja istovremeno utiču na ekonomiju, sigurnost i opstanak zajednica.
Obrazovanje mora pripremati djecu za promjenjivu budućnost tržišta rada
U vremenu generisanih tekstova, fotografija i videozapisa, provjera informacija biće sve značajnija. Istraživački novinari, digitalni forenzičari, provjerivači činjenica, analitičari dezinformacija i stručnjaci za medijsku pismenost mogli bi imati važnu društvenu ulogu, jer brzina objave neće biti dovoljna bez provjere i konteksta.
Ne treba zanemariti ni zanimanja koja počivaju na praktičnim vještinama. Električari, vodoinstalateri, serviseri, tehničari za robotiku i stručnjaci za instalacije mogli bi ostati traženi, posebno zato što je automatizacijom teže obuhvatiti nepredvidive situacije koje zahtijevaju iskustvo, snalažljivost i brzo prilagođavanje.
Djeca koja danas polaze u školu ulaziće na tržište rada koje će se razlikovati od današnjeg. Zato bi obrazovanje, osim gradiva, trebalo razvijati kritičko mišljenje, kreativnost, digitalnu pismenost, poznavanje jezika i rješavanje problema, kao i sposobnost da se nova znanja usvajaju tokom cijelog života.
