Presuda kojom je Vejsil Halilović osuđen na tri godine zatvora zbog toga što je pijan i drogiran automobilom usmrtio 19-godišnju Ajlu Nuhanović izazvala je snažnu reakciju javnosti u Tuzli i širom Bosne i Hercegovine. Porodica, prijatelji i građani izašli su na proteste, upozoravajući da je riječ o sramotno niskoj kazni za izgubljen mlad život. Dodatni revolt izazvala je činjenica da je Halilović pušten na slobodu, a da je Tužilaštvo Tuzlanskog kantona tek nakon pritiska javnosti ponovo zatražilo određivanje pritvora.

Slučaj Ajle Nuhanović ponovo je otvorio pitanje koje se u Bosni i Hercegovini godinama postavlja: Zašto su kazne za saobraćajne nesreće sa smrtnim ishodom pješaka drastično različite i u pojedinim slučajevima višestruko veće?

Zašto je kazna za Ajlu Nuhanović tri godine?

U slučaju Ajle Nuhanović, sud je izrekao samo tri godine zatvora, iako je utvrđeno da je vozač bio istovremeno pod utjecajem alkohola i opojnih droga, okolnosti koje su u navedenim slučajevima bile ključni razlog za znatno strožije presude.

Kantonalni sud u Tuzli, koji je ovu kaznu izrekao, pravdao se time da je prilikom odlučivanja vodio praksom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine. Prema toj praksi, u određenim okolnostima sudovi mogu izricati niže kazne, uzimajući u obzir niz zakonskih kriterija i olakšavajućih okolnosti. Ipak, takvo obrazloženje nije umanjilo kritike javnosti, ali i činjenicu da je isti taj Vrhovni sud FBiH u drugim istim slučajevima potvrđivao mnogo veće kazne. Također, nisu uzete u obzir otežavajuće okolnosti – vozio je pod utjecajem alkohola i opijata što daje dodatnu težinu cijelom slučaju.

Nije prvi slučaj niske kazne u TK

Općinski sud u Tuzli je 2023. godine osuđujuću prvostepenu presudu protiv Amara Mustedanagića. Imenovani je oglašen krivim za počinjenje krivičnog djela – Teška krivična djela protiv sigurnosti javnog prometa i krivično djelo – Neukazivanje pomoći osobi povrijeđenoj u saobraćajnoj nesreći. On je 2020. godine automobilom u Tuzli usmrtio pješaka Ismara Subašća (22), te se udaljio sa mjesta nesreće. I on je presudu dočekao na slobodi.

Inače, ranije je pravosnažno osuđen na dvije godine zbog pokušaja ubistva i tu kaznu zatvora je odslužio. Nesreća se dogodila mjesec nakon njegovog izlaska na slobodu. Upravljao je vozilom u vlasništvu druge osobe.

Presude u kojima su kazne bile višestruko strožije

U sudskoj praksi FBiH postoji niz slučajeva u kojima su vozači za smrt pješaka osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, posebno kada su nesreće počinjene pod utjecajem alkohola, droga ili uz bahatu i nasilnu vožnju. Sve to se uzima kao otežavajuća okolnost.

Jedan od najpoznatijih slučajeva desio se u Sarajevu 2016. godine, kada su Edita Malkoč (20) i Selma Agić (21), studentice, poginule na pješačkom prijelazu dok im je bilo upaljeno zeleno svjetlo. Vozač Sanjin Sefić, koji je vozio velikom brzinom, prošao kroz crveno svjetlo i pobjegao s mjesta nesreće, pravosnažno je osuđen na 17,5 godina zatvora u Kantonalnom sudu Sarajevo.

Znatno strožija kazna izrečena je i u slučaju iz Sarajeva u kojem je Armin Berberović, pijan, drogiran i bez vozačke dozvole, automobilom usmrtio dvije mlade doktorice – Azru Spahić i Almu Suljić, koje su bile pješakinje. Berberović je osuđen na 20 godina zatvora, jednu od najviših kazni izrečenih u BiH za saobraćajno krivično djelo sa smrtnim ishodom. Presudu je izrekao Kantonalni sud Sarajevo.

Kantonalni sud u Sarajevu je osudio Nasera Palislamovića, a presudu potvrdio Vrhovni sud FBiH, kojom je osuđen na 9 godina zatvora zbog teške saobraćajne nesreće u Hadžićima, kojom prilikom je automobilom usmrtio pješaka Salku Ejubovića. Izrečena mu je i sigurnosna mjera, kojom mu se zabranjuje upravljanje vozilima B-kategorije u trajanju od pet godina, a koja će teći nakon izdržane kazne.

Zašto je u Tuzli drugačije?

U slučaju Ajle Nuhanović, sud je izrekao kaznu od tri godine zatvora, iako je nesporno utvrđeno da je vozač bio i pod utjecajem alkohola i opojnih droga. Upravo te okolnosti su u drugim predmetima bile osnov za znatno strožije sankcije.

Postavlja se pitanje da li se sudska praksa u BiH primjenjuje nejednako, da li se život jedne mlade osobe u Tuzli vrednuje drugačije nego u Sarajevu, Istočnom Sarajevu ili drugim gradovima i kakvu poruku ovakva presuda šalje porodicama žrtava i javnosti?

Protesti u Tuzli nisu bili samo reakcija na jednu presudu, već izraz šireg nezadovoljstva sistemom u kojem se za smrt pješaka nekad izriču decenije zatvora, a nekad svega tri godine.

U društvu u kojem su pješaci među najugroženijim učesnicima u saobraćaju, ovakva neujednačena praksa dodatno potkopava povjerenje u pravosuđe i ostavlja porodice žrtava s osjećajem da pravda nije jednaka za sve.

Slučaj Ajle Nuhanović tako je postao simbol pitanja na koje institucije još nisu dale jasan odgovor – koliko u Bosni i Hercegovini zaista vrijedi jedan ljudski život?