Ivan Stambolić, nekadašnji predsjednik Predsjedništva Srbije, nestao je u Beogradu 25. augusta 2000. godine, a njegovo tijelo pronađeno je dvije i po godine kasnije. Ipak, u Sarajevu se posebno pamti po posjeti opkoljenom gradu 1995. godine, kada je govorio protiv ubijanja i nacionalizma.
Politički uspon i sukob sa Miloševićem
Do Osme sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije Stambolić i Slobodan Milošević bili su politički prijatelji i istomišljenici. Nakon tog događaja Milošević je izrastao u vodeću figuru srpske politike, dok se Stambolić povukao iz političkog vrha.
Stambolić je ranije podržao Miloševićev uspon, a u dokumentarcu „Smrt Jugoslavije“ rekao je da ga niko nije podmetnuo niti nametnuo, već da ga je sam izabrao. Kasnije su se dvojica nekadašnjih partijskih saradnika razišla, posebno oko pitanja Kosova.
Dok je Milošević koristio oštru nacionalnu retoriku, Stambolić je zagovarao mirno rješavanje kosovskog pitanja. Prema navodima iz materijala, pitao je šta će ostati od otadžbine ako se nastavi takvim putem, čime je jasno iskazao protivljenje politici sukoba i zaoštravanja.
Ivan Stambolić u opkoljenom Sarajevu
U aprilu 1995. godine Ivan Stambolić stigao je u opkoljeno Sarajevo s grupom beogradskih intelektualaca. Bio je to njegov prvi javni nastup nakon osam godina, a posjetu je objasnio solidarnošću s ljudima u gradu i protivljenjem ubijanju, razaranju i uništavanju.
Na zasjedanju Druge Skupštine građana srpske nacionalnosti u Sarajevu poručio je da je vrhovni interes Srba odbrana prava na zajednički život, što je, prema njegovim riječima, bilo moguće jedino odbranom Bosne i Hercegovine. Rodoljublje je opisao kao čovjekoljublje, upozoravajući da u suprotnom postaje nacionalizam.
U razgovorima s novinarima Stambolić je opisivao susrete sa Sarajlijama, među kojima je bilo i onih koji su mu prilazili u suzama. Posebno je pamtio ženu koja ga je u parku zagrlila i zaplakala bez ijedne izgovorene riječi, nakon čega mu je, kako je govorio, trebalo vremena da se smiri.
Put kroz tunel i nerazjašnjena politička pozadina
Zbog granatiranja, Stambolić i njegovi saputnici morali su proći kroz tunel dug nešto više od 900 metara. Opisivao je vodu do koljena, umor, hladnoću nakon izlaska i susret s vojnicima koji su ih pitali zbog čega su se upustili u tako rizičan put.
Stambolić je taj dolazak u Sarajevo nazivao putovanjem koje se ne zaboravlja. Govorio je o razgovorima sa starim prijateljima, novim poznanicima i ljudima koji su svjedočili o životu pod granatama, ističući da bi bez tog iskustva bio mnogo siromašniji.
Nakon nestanka 25. augusta 2000. godine, njegovo tijelo pronađeno je 28. marta 2003. na Fruškoj gori. Za ubistvo su osuđeni pripadnici Jedinice za specijalne operacije MUP-a Srbije, dok je prema presudi iza zločina stajao Slobodan Milošević; motivi su u javnosti ostali predmet različitih tumačenja.
Izvor: Radio Sarajevo