FoodNeverComes stranica korisnicima omogućava da biraju jela, popune korpu i prate lažnu dostavu, iako naručena hrana nikada neće stići. Ovaj neobični projekat privukao je više od 2,7 miliona posjetilaca i postao dio trenda digitalnih platformi koje imitiraju kupovinu. U središtu fenomena nalazi se užitak iščekivanja, a ne stvarni proizvod.
Kako funkcioniše virtuelna narudžba hrane
Korisnik na stranici bira između 22 kuhinje i ukupno 327 jela, zatim ih dodaje u korpu i završava simuliranu kupovinu. Prikazuju se izmišljene cijene, a cijeli proces osmišljen je tako da podsjeća na iskustvo korištenja stvarnih aplikacija za dostavu hrane.
Nakon potvrde narudžbe slijedi lažna naplata i simulacija dostave. Virtuelni dostavljač navodno kreće prema korisniku, a u jednom trenutku može se pojaviti i poziv s objašnjenjem da ne može pronaći ulaz, iako stvarna pošiljka ne postoji.
FoodNeverComes su pokrenuli 26-godišnji indijski programeri Purvansh Parmar i Anshul Sharma. Prema podacima koje su objavili, platformu je od juna posjetilo više od 2,7 miliona ljudi, što pokazuje interes za ovakav oblik digitalnog iskustva.
Zašto korisnike privlači samo iščekivanje
FoodNeverComes stranica pripada širem trendu takozvanih dopaminskih stranica, koje oponašaju rituale potrošnje bez stvarne kupovine. Slične platforme simuliraju naručivanje, putovanja i druge aktivnosti, a fenomen je prema dostupnim navodima počeo u Južnoj Koreji.
Ravi Dhar, direktor Yaleovog Centra za uvide o potrošačima, ovaj doživljaj povezuje s anticipacijskom korisnošću. Riječ je o zadovoljstvu koje nastaje tokom iščekivanja, pa potraga za novim cipelama, putovanjem ili obrokom ponekad može biti ugodnija od samog rezultata.
Neuroznanstvenik Kent Berridge naglašava razliku između želje za nečim i zadovoljstva nakon dobijanja željenog. Psihijatrica Anna Lembke dopamin opisuje kao signal koji podstiče traženje „još“, a ne kao jednostavnu hemikaliju užitka.
Može li lažna kupovina zamijeniti stvarnu
Naučnici još nemaju jedinstven odgovor o tome kakav učinak ovakve platforme mogu imati. Dhar smatra da simulirana potrošnja možda može poslužiti kao ventil za potrošački impuls, dok Berridge očekuje da bi interes oslabio kada nestane početni efekat novosti.
Lembke upozorava da bi ponavljanje ovog rituala moglo dodatno učvrstiti ponašanje koje bi trebalo zamijeniti. Virtuelna kupovina zato može smanjiti trošenje novca, ali ne mora ukloniti potrebu za samim činom kupovanja.
Osnivači su koncept proširili i na platformu TripNeverLeaves, gdje korisnici biraju destinaciju, let, sjedište, hotel i aktivnosti prije virtuelnog putovanja koje nikada ne polijeće. Stranica je prema njihovim podacima privukla više od 100.000 posjetilaca, a projekti su zasad besplatni i planiraju dijeljenje podataka s neuroznanstvenicima i psiholozima.
