Koksara Lukavac (bivši GIKIL) će otići u stečaj, ali će proizvodnja će možda biti nastavljena zahvaljujući Gordanu Pavloviću koji će pogon uzeti pod zakup.

Ovo je, prema saznanjima BiznisInfo.ba, najizgledniji rasplet krize u jednom od najvećih industrijskih pogona u BiH koji upošljava oko 800 radnika.

Podsjetimo da su radnici Koksare ove sedmice stupili u generalni štrajk, koji je prekinut nakon dogovora s upravom preduzeća o isplati dijela avgustovske plate i naknade za topli obrok.

No, ovo je samo privremeno rješenje koje ne otklanja trajne probleme kompanije, a to su gubici koji se neprestano gomilaju.

Prihodi padaju, gubici rastu

Nakon što je prošlu godinu završila s minusom od 118 miliona KM, u prvih sedam mjeseci ove godine kompanija je zabilježila operativni gubitak od 23 miliona KM.

FIrma ima aktivu od čak milijardu KM, a lani je ostvarila prihode od oko 298 miliona KM. No, prihodi su u dvije godine prepolovljeni jer su 2022. bili preko 600 miliona KM, a 2023. su iznosili 450 miliona KM.

Situaciju dodatno komplikuje vlasnička struktura. KHK Lukavac – koji je i sam u stečaju – drži udio od 49 posto, a preostalih 51 posto vlasništva ima problematična firma Global Steel Holdings Limited iz Velike Britanije iza koje stoji Pramod Mittal.

Kriza cijele industrije

Industrija čelika i koksa prolazi kroz jednu od najvećih kriza posljednjih decenija. Evropske koksare masovno zatvaraju pogone pod pritiskom zelene tranzicije, visokih troškova energije i pada potražnje.

Cijena koksa pala je za više od 10 posto ili 24 dolara po toni, dok cijene uglja ostaju stabilne. To znači da proizvođači, uključujući i lukavačku Koksaru, rade sa sve manjom maržom.

U svijetu, posebno u Kini i Indoneziji, proizvodnja koksa jeftinija je zahvaljujući nižim ekološkim standardima, dok evropski proizvođači, uključujući BiH, trpe posljedice stroge regulative i visokih troškova energije.

U Koksari Lukavac su gajili dvije nade u spas od stečaja. Prva je značajnija pomoć federalnih vlasti a druga je da firmu kupi Gordan Pavlović koji je već preuzeo Mittal, čiji je Koksara snabdjevač.

Nema čarobnog štapića

Što se tiče Vlade FBiH, ona je jasno poručila da će pomoći firmi i radnicima u okviru svojih mogućnosti. No, direktno spašavanje, npr. u smislu neke velike finansijske injekcije, nije moguće jer bi bilo preskupo ali i upitno sa zakonske strane.

– Naš fokus je zaštita radnika i očuvanje proizvodnje, naravno, u okvirima zakonskih nadležnosti i mogućnosti Federalne vlade – kazao je krajem prošlog mjeseca za naš portal premijer FBiH Nermin Nikšić.

S druge strane, kada je riječ o Pavloviću, on je u razgovoru za BiznisInfo.ba odbacio mogućnost kupovine Koksare.

Stečaj kao jedino rješenje

Ukupna dugovanja kompanije koja navodno već sada uveliko premašuju njenu vrijednost, te koja rastu iz dana u dan – bez naznaka da će se nešto na tom planu uskoro promijeniti – ukazuju na to da je stečaj jedino rješenje.

No, stečaj ne mora biti kraj. Primjer za to je i kompanija Zrak Sarajevo, koja u stečaju radi, sklapa ugovore te je čak značajno povećala prihode.

Naravno, u tom procesu dolazi do restrukturiranja kompanije, prodaje imovine koja nije ključna za proizvodnju itd.

U ovom slučaju dobra vijest je što je upravo Pavlović zainteresovan za zakup pogona, što nam je i potvrdio.

– Nama je cilj da to ostane, da radi. Jer oni proizvode koks za nas, da ne moramo uvoziti iz Kine. Sve što je do nas, mi ćemo pokušati da spasimo tu proizvodnju i da ostane u našoj državi… Mi smo raspoloženi, ako ode u stečaj, da uzmemo u podzakup i da radimo – pojasnio nam je Pavlović, koji je vlasnik velikih kompanija kao što su Pavgord, Alumina, Boksit itd, a uskoro i ArcelorMittala u Zenici i Prijedoru.

Stečaj nije bauk

Stečaj sasvim sigurno nije lijepa riječ i nikome, a naročito radnicima, nije ugodno kada se dešava u njihovoj kompaniji.

No, u uslovima kada nema drugog izlaza on postaje jedina opcija i ne treba od toga praviti bauk, a pogotovo u ovom slučaju kada postoji investitor koji je zainteresovan da odmah nastavi proizvodnju.

Proizvodnja koksa veoma je važna za bh. industriju i fabrika, u stečaju ili ne – ne smije stati.